Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/malachupawa94

Marketing

KaDa oDu SvI sA gRoBa Ti Se TiHo PoMoLi JeR tU lEžI sRcE kOjE tE i MrTvO vOLi...

Budućnost me je uvik plašila, sada još više…
Da mogu zaustavila bi vrime…
Da mogu sve bi ljude učinila sritne…
Ali jednostavno ne mogu, to je nemoguće…
Onaj gore šta nas gleda, dragi Bog, on zna šta čini…
Uvik san govorila, dragi Bog zna šta čini..
Ali u zadnje vrime neke stvari nisu mi jasne…
Zašto se mladi životi tako brzo gase?
Primjećujen da ova nesreća šta se dogodila prošlog tjedna, da je potresla sve…
Svi su odjednon počeli razmišljat o životu, neki se plaše, neki čine sve da bi bili sritni, da ne bi nešto propustili, jer ne znaju kada će doć kraj…
Danas su mi dvoje dragih ljudi rekli, ka da imaju neki loš predosjećaj…
Toga se ja plašin…
Gubitka dragih ljudi…
Ne znan kako bi se to odrazilo na mene..
Ne znan kako bi to mogla podnit…
Iskreno, za mene bi život bia gotov…
Te dvi osobe znače mi previše u životu…
Danas kad su mi to rekli, suze su mi došle, plakala san ka nikad..
Mislin nije ti svejedno kad ti neko dođe ka da imaju ružni predosjećaj, ka da in je ubrzo kraj…
Kada ti reče volin te i sve ostalo..
Kada ti reče ako mi se šta dogodi reci ostalima da san ih volia, volila…
Plašin se ka nikada do sada budućnosti i svega onoga šta mi ona nosi..
Bilo loše ili dobro….
Ovo lito izgubila san prijatelja, ali to me ne dira, sritna san jer on je dobro, ustvari to uopće nije gubitak..
Dovelo mi je dragu osobu koja mi se tako brzo uvukla pod kožu…
Moje prijateljstvo..
Uvik san mislila udaljenost čini kraj..
Od kada je počela škola vidila san je malo…
Udaljile smo se, ali to nipošto nije kraj…
Svatila san da je naše prijateljstvo jače nego ikada…
Vidite dragi moji ponekad udaljenost ne znači kraj…
Volin je ka sestru, najbolju priju…
Nakon dosta dana ne provedenih nadoknadimo to u jednon danu, u jednon razgovoru..
I tada se sve čini ka i nekad…
Oslanjamo se jedna na drugu…
****...
To je moja prva ljubav...
Prva ljubav, prva prolivena suza, prva bol…
Sada kada više nema te zaljubljenosti…
Gledan malo drugačije..
Veliki mi je prijatelj, koji je uvik tu i onda kada se čini da nije…
Možda ga sada više volin nego onda kada san bila zaljubljena u njega..
Hvala mu na svemu pa i na onin svin suzama…
Vridilo je…
Ali sada na kraju ovog posta, ne triban se plašit, jer iman sve ove divne ljude…
I znan da uz njih nikada neću bit sama…
Možda van je ovaj post dosadan, predugačak..
Ali sve ovo morala san napisat…
Kroz ovaj post spoznala san smisao života...
Svi smo na ovon svitu sa razlogon…
Uživajte u svakon izlasku i zalasku sunca..
U svakoj sekundi, minuti, satu..
U svakon danu, misecu, godini…
Vridi za ljude koje imate u životu, sve učinit…
Ka šta vridi i za ove koje volin i koji su mi sve na svitu…


Image Hosted by ImageShack.us


Post je objavljen 08.10.2008. u 09:11 sati.