... Odlutaš ponekad, i sanjam sam.
Priznajem, ne ide, ali pokušavam.
I uvek dodje d mol.
Spusti se k'o lopov po žicama.
Ruke mi napuni tvojim sitnicama.
I teško prođe sve to.
Jedan d mol me dobije.
Kako odeš ti, u sobi je.
Glupi d mol uvek sazna kad je to.
Uhvati me čvrsto i ne popušta.
Lud je za tišinom, to ne propušta.
Vodi me u svoj plavičasti dom.
Jedan d mol me razvali.
Neki bi to prosto tugom nazvali...
Post je objavljen 05.10.2008. u 23:59 sati.