Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/sweatgirl1

Marketing

°°** nezaboravljeni°°**



Živjela je sama, bez ikoga, nitko nije za nju mario, bila je prepuštena sebi... htjela je jednom imati svoju obitelj, htjela je da ju ljudi poštoju, htjala je biti voljena... nije tražila mnogo samo jednu trunčicu pažnje koju nije imala.
sama u sobi, sa svoja četiri zida, unutra krevet pomalo zgužvan još od spavanja, radni stol, na kojemu list papira čeka još jedne njene prazne rići i olovka bačena pokraj njega. Čekala je ona svoje roditelje, čekala i čekala.. ali je znala da neće doći, htjela je pogledati ih u oći i reći im da ih voli, htjela je, ali je znala da su oni sada daleko... napustili su je dok je još bila klinka, od tada živi sa bakom, ali i ona je več dosta stara žena i uskoro će njoj morati pomagati oko nekih stvari... svega je ta mlada djevojka bila svijesna, ali se i dalje nadala, nadala se da će se oni vratiti, da će ju zagrliti i da će doći sa objašnjenjem zašto su ju ostavili... Nadala se da će njena priča imati sretan završetak... dali su njene nade bile istina? Sjela je pokraj polu mogrog prozora, niz koji su polako padale kapi kiše, prislonila je ruku uz njega, pogledala u namrgođeno nebo i nadala se da je to znak... tada je ugledala njega... dječaka crne kose, i plavih očiju kao bistro more, obrazi su mu bili rumeni i trčao je prema nekuda... vjerojatno ni od nije znao kuda ide, izgledao je umorno... Otvorila je prozor i stajala nepomično par sekundi, a tajanstveni dečko je bivao sve dalje i dalje.
Ponovno se snuždila pokraj sada več mokroga prozora i gledala kako kiša počinje sve jače i jače padati, još jednom je spustila pogled prema mokrom asvaltu i ponovno ugledala njega... Stajao je ispod njenoga prozora, nasmješio joj se i mahnuo, a ona mu je kroz svoje dlanove poslala poljubac koji je lepršao na vjetru sve do njegovih zarumljenih obraza.


Post je objavljen 04.10.2008. u 13:53 sati.