Svi kažu da je ljepota subjektivna i da ovisi o pojednicu, ali nekako norma uobićajene ljepote postoji...
Ja ne ulazim u tu normu. Nikad ni nisam. I ne, to nije bilo samovoljno, baš naprotiv. Nisam ljepotica, priznajem. Ne uklapam se u normu 90-60-90 niti sam to ikada pokušavala. Međutim, znam imati problema zbog svog izgleda. Posebno kad je ljubav u pitanju. Za sebe bi mogla reći da sam inteligentna, zrela i zabavna kad to želim, ali ja sam ono nešto bez kalupa. Totalna suprotnost uobičajenom. A kalup je što se uvijek prvo vidi. Nemam sreće s dečkima. Razlog je jednostavan, privlačim ih samo kao prijateljica, ne kao cura. Sa mnom mogu razgovarati o nogometu, o pornjavi (nemam problema s tim niti mislim da bi itko trebao imati), o svojim osjećajima i istovremeno se zezat ko s dečkima, ali s njima se ne mogu zbariti, oni me neće pokušat osvojit niti ću primit neki kompliment osim onog vezanog za dobro opažanje zadnjeg prekršaja...
Kažu da svatko ima svoju srodnu dušu, ali nekako se pitam hoću li je prepoznati? Mislim, kako da znam išta o tome ako su moja iskustva minimalna da ne kažem nikakva. Počinjem razmišljati o tome da odem na neku fakat drastičnu dijetu i onak promijenim svoj izgled do daske. Samo, ako je moj razlog to da pokupim komada, nema teoretske šanse da ću to napraviti. Nisam toliko labilna. Da se razumijemo, moje samopouzdanje je fakat uvijek na nivou i rijetko kad sam nesigurna, ali bilo bi lijepo da me jednom zapaze kao curu...
Radim na sebi, na svojim osjećajima, empatiji prema drugima, emocionalnoj inteligenciji itd, kako bi mi ovi odnosi ostali što bolji. Da imam bar ono nešto... =)
Onaj maturant s prošlog posta je nekako završio u košu za frendove i poznanike, s obzirom na to da očito trza na moju prijateljicu...
Dok se moja malenkost vratila staroj boljci, kaj nikako nisam smijela, ali eto, dogodilo mi se... Kažem ja najgore je voljeti prijatelja. Ah... Proći će me, nadam se što prije... Iako nekad vjerujem da je on zbilja moja srodna duša. Počeli smo razmišljati isto, o telepatiji da i ne pričam, ona je već provjerena, ljudi na hodnicima su čvrsto uvjereni da smo zajedno uključujući i nekolicinu profesora itd. Koliko god to bilo samo slučajnost ili tako nešto, nekad se ipak ulovim u razmišljanju koliko bi zapravo voljela da smo skupa. Ne znam zašto bih to htjela, ali fakat ga volim. To nije zaljubljenost. Prerasla sam lupanje srca i paniku prije izlaska. Ovo sad je tiha patnja, otvoreno nebo, iskrenost u očima i čitanje misli...
Pišem ovo sa suzama u očima jer sam toliko svjesna da ćemo nas dvoje ostati prijatelji i samo to. Jer riskirati to bi bilo bolesno, ludo, nenormalno! Dobila sam priliku koju rijetki mogu dobiti i trebala bi biti zahvalna, no ja želim više... Možda je vrijeme da smanjim kriterije i povučem se negdje. Da se bavim tuđim pričama i budem kao i uvijek sigurno mjesto na koje se vraća kad svi ostali nestanu, da budem savjetnik i ruka za pomoć... To volim, to poznajem i u tome sam dobra...
Moje ljubavi nisu toliko važne. Proći će... A njega ću voljeti. Ipak. Jer ovo je otišlo predaleko... Vrijeme je da stanem, poželim mu sreću i ostanem gdje sam sad. Ni naprijed ni nazad. Nazad ne mogu, naprijed ne smijem...
Preporuka: Budite dobri prema drugima... To se isplati... Biti pažljiv, dijeliti komplimente (iskrene naravno) i imati razumijevanja za druge... Ja ću pokušati... Baš ovako:
"Za atraktivne usne, govorite ljubazno.
Za divne oči, gledajte ono što je dobro u ljudima.
Za dobru liniju, dijelite hranu s gladnima.
Za lijepu kosu, dozvolite djeci da provlače svoje prste jednom dnevno kroz nju.
Za dobro držanje, hodajte sa znanjem da nikada niste sami.
Ljudi, više nego stvari, trebaju obnavljanje, oživljavanje, potvrđivanje, prosuđivanje; nikada ne odbacujte nikoga.
Upamtite, ukoliko vam ikada treba pomoć, naći ćete je na krajevima svake od vaših ruku.
Kako odrastate, otkrit ćete da imate dvije ruke: jednu da pomognete sebi, a drugu da pomognete drugima.
Ljepota žene nije u odjeći koju nosi, njenoj figuri ili frizuri. Ljepota žene se ogleda u njenim očima, jer su one vrata njenog srca, mjesto gdje ljubav počiva.
Ljepota žene nije u njenoj vanjštini, nego se prava ljepota žene očituje u njenoj duši. To je pažnja koju ona nesebično pruža, ljubav koju ona pokazuje.
Ljepota žene se povećava kako godine prolaze..."
(Audrey Hepburn)
Pozdrav i pusa!
Post je objavljen 03.10.2008. u 22:04 sati.