Marketing
Škola u prirodi
Vrijeme nam je toplo, neuobičajeno. Opet preko 20°C. A stalno nam nagovješćuju kišu i nosakamo kišobrane po torbama i ništa. Noću je nezdravo, pritisak vlada, teže se diše. Jedva čekam buru. Pa makar zahladilo.
Počinje moj prvi "pravi" vikend, bez radne subote.
Mislim, neće to biti prva subota u ovih 12 godina da je radnja zatvorena, ali to je obično bilo zbog rada na terenu ili odlaska negdje (izlet, šoping, jel...). I još bih uživala u kasnijem buđenju da sutra Mrvica nema utakmicu. Ide dijete u Poreč. Neke mini-rukometašice idu sa starcima a nju i još par klinceza vozi trener, kreću u pol 9. Daklem, treba se buditi cirka negdje oko 7.15. Dok se Mlađa digne, obavi sve jutarnje radnje (a češljanje traaaaje), dok cipelcugom dospijemo do autobusnog kolodvora – tamance. Htjela sam se i ja prikrpiti sportašima al neima mjesta. Ter će dijete bez roditeljske podrške odigrati tekmu a mater će biti sa starijom Potočnicom. U stvari, vjerojatno će starija otpiliti do podneva a mater će prošamarati po kući, kad već ne radi...
Jučer smo imali roditeljski sastanak za Školu u prirodi. Već treći po redu. Dosta više. Ajd, ovaj put smo dobili naputke kako spakirati djecu na put. Ih, mi smo putnici već odavna, otkad je starija s 4 godine otišla na skijanje s talijanskim vrtićem. Navikla se djeca na putovanja, i ostanke po 4-5 dana izvan roditeljskog doma i s nekim drugim odraslim osobama. A i tajo i ja se navikli na pakiranja. U vrtićko-skijaške dane tako smo spremali dječju odjeću po danima, u vrećice za zamrzavanje. Označili etikete imenom, pokazali djetetu što je sve spakirano. Da ne bi bilo "to nije moje" (a učiteljica kaže da toga ima, itekako, pa ostanu cijeli kompleti u sobi i svi stanari tvrde da to nije njihovo i roditelji poslije ne traže i na kraju odjeća završi u Crvenom križu). Sad treba pripremiti tri torbe (putnu, naprtnjaču il kak mi kažemo "zaino", ter torbicu na rame ili oko struka), svaku sa svojim sadržajem. Dogovorismo se mi roditelji da ćemo djecu pustiti i na kupanje. Mislim, halo, stacionirani su u Tuheljskim toplicama a da se ne bi okupali... I rekosmo koliko novčića najviše dajemo klincima. Da ne kupuju raznorazne suvenire, nego eventualno koju razglednicu. A novčiće upotrijebe u slučaju veeelke žeđi ili gladi. Odlaze u ponedjeljak, posjećuju Zagreb-grad, pa tri dana šalabajzaju po Zagorju i u petak opet prolaze kroz Zagreb. Neka se lijepo provedu i nauče štogod i neka im izlet ostane u lijepom sjećanju...
Post je objavljen 03.10.2008. u 18:21 sati.