upravo naletih na zanimljivost (preuzeto sa "24 sata", nepresušnog izvora bizarnosti)
U srijedu oko 13 sati djelatnik HAC-a Željko Tadić (46) iz Otočca išao je autom prema Otočcu. Na ugibalištu je ugledao crnu torbu. Stao je i u torbi našao debeli novčanik, zlatnu ogrlicu, zlatne lančiće, dolare, bankovne kartice, vozačku dozvolu, kožnu jaknu, lijekove i knjigu.
- Ostao sam zatečen. Sam na parkiralištu, nigdje nikoga, a ispred mene pravo malo bogastvo. Ipak sam se odlučio vratiti u Senj, u policiju i sve predati - rekao je Tadić. Tvrdi da mu je nakon toga pao kamen sa srca. Kaže da je odahnuo i da se osjećao sretan kao malo dijete. Doznajemo da je Amerikanka podignula torbu iz policije u Senju i da je ostala šokirana jer ju je našla i prije nego je prijavila nestanak. Amerikanka koja je izgubila torbu uzela je Željkov broj telefona da mu se zahvali.
prvo mi je nekako došlo toplo oko srca...nakon minute mi je došlo da zavapim "o idiote.."
pa mi je opet došlo nekako drago...pa da zaurlam "..o idiote"...
itd.
nedavno je bila slična priča ali sa malko drugačijim scenarijom - naime izvjesna gospođa je u Sinju (ako me pamćenje služi) našla novčanik sa kreditnom karticom i PIN - om i op! fino si digla desetak tisuća kunjoza sa iste.
i nakon toga, opterećena grižnjom savjesti (a koliko mi se čini i snimkom sa nadzorne kamere kod bankomata) sve tutokompleto odnijela u policijsku postaju i još se pojavila u vijestima sveudilj naričući kako joj nije mogla spavati od grižnje savjesti.
a bilo je još takvih primjera, dakle - poštenih nalaznika koji su vlasnicima vraćali novce, dokumente, mobitele...
e sad, pošto sam ja pošteni mladić, odgojen po sistemu "tuđe neću, svoje ne dam" (prokleti pioniri!) što pokazujem toplookosrcnim osjećajima kod ovakovih primjera ali također i uklopljen u ovu našu svakodnevicu, što pokazujem nakanom da urlam "o idiote!" na ovakove primjere dolazimo do zanimljivog sukoba - što učiniti?
zamislite situaciju :
bahuljate po parkingu/parku/trgovačkom centru/parkingu i rubom oka zapazite torbu/aktovku/kutiju/vrećicu.
Pošto je čovjek radoznalo biće (bar ja jesam prokleto radoznao što me je mali milijun puta uvalilo u nevolje ali je to priša za drugi post) vi onao sveudilj se osvrčući okolo naokolo gvirnete u nađenu boršu ili štogod...
unutri - Ali-Babina pećina. Jackpot.
Rješenje za minus na tekućem, za zatvaranje kredita, za otplatu prokletog auta koji ste uzeli ne znate ni sami zašto, za polog pri kupovini stana a ostane i za zapit se od sreće. juhuhuhu-op-op-op...
e sad iz premisa slijede dvije konkluzije.
a) što bi napravio poštenjačina
fino nazvao policiju. prijavio da je našao hrpu love. možda dobio članak u novinama ili minutu priloga na tv-u. mirno spavao.
b) što bi napravio prosječni stanovnik RH
lagano se osvrnuo glumeći nezainteresiranost (nakon početnog juhuhuhuhu-op-op-op), nonšalantno pokupio hrpu love te se udaljio sa mjesta događanja. po mogućnosti izbjegavajući nadzorne kamere.
navedenu lovu ako je pametan bi malo pomalo puštao u opticaj (pošto kod nas jedino političarima progledaju kroz prste što se tiče nelogičnosti u primanjima i imovini), ako je totalni idiot bi se počeo kurčiti sa luksuzom, častio cijelu birtiju itd. čime bi ako ništa drugo navukao pozornost ljudi a prije kasnije i policije na sebe.
uz pametno planiranje, upravo bi nađeni novac bio slamka spasa za današnje prezaduženo stanje.
e sad - pitanje : odakle novac? čiji je? što ako je nekome prijeko potreban? što ako je "prljav"? što ako je falsificiran?
kontam da prosječnog građanina RH ni to ne bi previše jebalo. osim možda mogućnosti da je falsificiran, što se može provjeriti na brzinu. potreban je internet kao izvor informacija i UV lampa.
jedini bi bio zajeb ako je novac dio neke akcije hiperaktivnog USKOK-a pa je obilježen.
zamislite situaciju - oni ostavili novac e ne bi li dolijao mrski primač mita a vi im zajebete godinu dana istrage jer ste im ispred nosa popasli kešovinu!
idete kupit kruh i salamu tim novcem pa vas na izlasku iz trgovine zaskoči cijeli vod specijalne policije sve skupa sa Heklerima i kevlarskim pancirkama.
a teta iz trgovine zabezeknuto gleda u sve to kroz izlog i misli si "...a tako fin mladić...ccccc..."
u principu, ja nisam siguran da li postoji uopće neka zakonska mjera kojom se može kazniti netko ako je našao novac ili dragocjenosti a nije ih vratio ili prijavio nalazak?
bilo kako bilo - ja iskreno rečeno - nemam pojma što bi napravio u ovakvoj situaciji.
najvjerojatnije bi jako nemirno spavao. i u mislima susosjećao recimo sa generalom Zagorcem koji isto tako nemirno spava u Remetincu.