Post o „zločestim“ ženama.....
Iako se malo govori i nas žena ima dvije „fele“. Prve brižne majke, domaćice, nježne žene koje znaju i cijene svog muškarca, pa makar došlo i do razvoda, rastanka, mi ćemo i dalje ostati žene. Žene koje će priznati muškarcu da je dobar otac, da voli i uživa u svojoj djeci i poštovati prava naše djece.
Za razliku od nas prvih postoje i one druge o kojima se malo priča, ali ih ima, nažalost.
Očito ovih dana u fazi čitanja naišla sam iako sam to primjećivala i prije, da postoje žene koje se nakon razvoda povampire. Dobro neke s razlogom, ali ovaj put cilj mi je progovoriti o onima koje zaista nemaju razloga. Žene koje nakon razvoda postaju toliko otrovne ,žene o kojima je jedan otac na svom blogu rekao.
Citiram : „ Bivša supruga obećala mi je tri stvari: 1. uništit ću te financijski, bit ćeš k'o crkveni miš, 2. uništit ću te na poslu, izgubit ćeš posao, 3. do kraja života ću te maltretirati i nikad ti neću dati mira. Naravno sve je to u startu zvučalo nevjerojatno dok nije stvarno krenula ostvarivati svoj naum.“
Čitajući podugačku priču ovog oca ne mogu ostati ravnodušna. Zar postoje takve žene. Mnoge će reći, što je zaslužio to je dobio. Ali to u ovom slučaju i u mnogim ostalim sličnim, nije tako. Otac je to i suprug kakvog bi samo mogli poželjeti, znam uvijek ima dvije strane medalje. Ima, ali ovdje je tolika iskrenost da događaji kroz koje prolazi ovaj otac ne mogu a da ne postave mnoga pitanja.
Koliko muškaraca trpi nasilje od žena, reći ćete malo????? Pa statistike , da statistike koje prate tu sferu nasilja ne govore tako. Samo malo njih to priznaje, jer ispadaju klauni koji trpe nasilje od žena. U ovom slučaju i djeca su ta koja trpe nasilje. Pa zar nije pravo svakog djeteta da uživa i dijeli sreću sa oba svoja roditelja? Ima svakojakih roditelja no ovdje govorim o onom normalnom roditelju bez obzira kojeg je spola. A morate priznati da ima i majka koje ne zaslužuju biti majke.
Dokle će društvo i institucije tolerirati takvo nasilje. Jer nasilje u obitelji nije samo nasilje između supružnika ili bivših supružnika, već je to nasilje i nad djecom, a naša je dužnost zaštiti takvu djecu.
Ne dopustiti da dijete kad odraste mora izgovarati ovakve rečenice citiram :
„Dijete sam razvedenih roditelja. I meni je sve to još friško iako su 23 godine.
Moji su se razveli kada mi je bilo 9 !
Dali da počnem sa citatima moje majke kada mi je željela nametnuti svoje mišljenje o svome bivšem mužu, a mome ocu ? Ne, trajalo bi to predugo.
Ali mislim da je važno reći koliko sam uživala u njegovom društvu.
Voljela sam odlaziti k njemu tim vikendima. Rijetkim vikendima jer sve je to bilo samo do dobre volje moje majke. Tim vikendima zajedno bi pekli palačinke, igrali monopoli, pričali o školi i hranili zečeve…. Da mi je barem dopustila više tih vikenda, da ga barem nije toliko ocrnjivala preda mnom.
Jadno je, tužno i strašno koliki su se osjećaji sažaljenja gomilali u meni prema mome ocu, jer meni je bio dobar i nije mi bilo jasno zašto ga mama toliko mrzi i priča o njemu tako ružne stvari? Pa, dok smo svi troje bili zajedno nije pričala a niti dala naslutiti da joj toliko stvari kod njega smeta??
Volim je, ali joj zamjeram do groba i nikada joj neću oprostiti.
Vrijeme je da se nešto promijeni i da ljudi shvate da djeca vole svoje očeve baš kao i majke i da su im jednako važni !
Tata vidimo se večeras, jer to nam sada nitko ne može zabraniti.
Poljubi mi braceka.“
Post je objavljen 03.10.2008. u 14:37 sati.