Pregled posta

Uzalud vam trud svirači

Mislio sam pisati o hokeju na ledu, ali će očito taj sport malo pričekati do vikenda. Planirao sam ići na utkamicu jučer, ali sam imao doma jednu žučnu raspravu oko rasporeda vremena, berbe jabuka, razvažanja ujaka ko taksist do koječega drugoga. Uglavnom, da ne zamaram previše s tim, došlo je do svađe u kojoj je meni tlak naraso na 220, večera mi dobrano prisjela, muka mi je bilo u želucu i na kraju balade nisam išao na hokej. Nikako neki ne mogu naučiti da ne raspolažu MOJIM vremenom kako je njih volja i da će neke stvari jednostavno morati pričekati dok ih se ja ne odlučim napraviti. NE! To nije ljenost, to je moje vrijeme i neće propast kila jabuka ako je uberem dan kasnije. I to nikako neki ne žele naučiti. Teško je starog konja učiti jahati. Naravno, uspio sam se i ozljediti. Imat ću ožiljak od 6cm po ruci. Sreća je bila što sam uspio pogoditi između tri madeža ne oštetivši niti jednog. Budale Bog čuva

Na poslu je gužva. Neopisiva. Velika fluktuacija ljudi kroz dućan. Kako je rujan tek odmakao i kako je počela škola, sve mi je to malo čudno jer ljudi kao nemaju novaca. Istina, nije da se ta fluktuacija previše osjeća na prometu. Više se osjeća na posjeti i sklapanju ugovora koji se ne odražavaju na stanje u kasi. Posao je posao i ne treba previše gunđati. Vratiti će se to kroz provizije. Valjda... Ona recimo ljepša strana velike fluktuacije je i određeni broj ljudi kojima se nasmiješ do suza. Nekad si ogorčen na njih, a nekad se jednostavno spustiš na njihovu razinu (jer ti je pun kufer svega) i vratiš im istom mjerom.

Danas sam imao dvije zanimljive mušterije. Jedan lik je došao kupiti bon za GSM i molio me da ga ukucam. Niti je lik star, niti je glup. Jednostavno voli da mu to mi ovdje napravimo. I kolko imamo takvih? Barem pedesetak. Nije problem ukucat bon, ali mi bude zlo kad se izgovaraju na starost. Ili ne znam ga ukucat. Na poleđini piše kako se bon ukucava. Zbilja jadna isprika. Da se razumijemo. I moja mama tako funkcionira. Napisao sam nešto o starom konju Još su mi jači oni koji kupe bon na kiosku pa mi dođu da mu ga ukucam. Bože sačuvaj.

Druga je bila jedna starija gospođa. Ona je odma počela kukati da je stara, a nema više od 60 godina. Jadna veli, da je stara i da ona ne zna namjestiti datum, a telefon joj stalno govori kako bi to trebalo napraviti. I velim ja njoj da nije stara. Ona odgovara da je. Pitam ja nju jel pročitala upute. Naravno, nije. Na to sam joj rekao da nije stara već ljena Naravno, pokušao sam joj namjestiti datum i vrijeme, ali nije išlo jer nije imala bazu sa sobom. Objasnim ja njoj kak će to napraviti, ali sam siguran da je zaboravila dok je napravila 100m od nas. Bitno da neće pročitati upute

Isto tako zna doć jedan lik koji si konstantno stiša zvuk na aparatu i nikad, ali nikad nije sam probao uključit to natrag. Pokazali smo mu milijun puta i on opet dolazi. Meni bi već bilo neugodno. Sad sam se sjetio i jedne gatare koja je kod nas kupila bežični. Kaj je ta radila s telefonom... Ali o njoj neki drugi put.

Za kraj... Bio je jedan lik koji me zadržao 25 minuta. Na kraju mi je rekao: "Idem ja sad da vas ne davim." Jesi se rano sjetio

Post je objavljen 02.10.2008. u 12:55 sati.