Marketing
Big bang for dummies (like me)
Malo sam čitao neke blogove pa sam se prisjetio jednog, za mene, zanimljivog otkrića. Naime, radi se o teoriji nastanka svemira, tzv. Big bang. Prije sam mislio da to i nije neko znanstveno iznašašće, mislio sam kako je to samo teorija. Big bang to i jest, ali teorija sa znanstvenim podacima na koje se ne može oglušiti.
Prvo bih spomenuo dopplerov efekt. To je pojava koja se pojavljuje na različitim gustoćama zvučnih valova objekta koji se približava od onog koji se udaljava. Najbolji je primjer jureći vlak. Kad se približava ima viši ton nego kada odlazi od nas. Slika će vam najbolje pojasniti o čemu se radi:
Dakle, frekvencija zvuka putujućeg objekta je veća kod dolazećeg nego kod odlazaćeg objekta. Isti efekt vrijedi i za boje, koje su u biti titrajuće svijetlo. Tako, primjerice, dolazeće svijetlo ima višu frekvenciju od odlazećeg, baš kao što i slika prikazuje:
Zašto je to bitno za Big bang teoriju? Naime, astronom Hubble je promatrajući svemir zaključio na temelju dopplerova efekta da se svemir širi. Promatrajući daleka zviježđa uočio je promjene u frekvencijama, odnosno bojama. Iz svojih proučavanja iznjedrio je konstantu koja označava brzinu udaljavanja galaksija jedne od druge. Pomoću hubbleove konstante su izmjerili udaljenosti zvijezda i enormnim računanjem izračunali koliko je trebalo svemiru da dođe to početne točke, odnosno big bang-a. Jer ako se svemir širi morao je od nekuda i početi. Kažu između 15 i 20 milijardi godina (to ovako izgleda: 150000000 - 200000000). A brzina širenja svemira iznosi 75 kilometara na sekundu i megaparsek. Ovo posljednje jest udaljenost iz koje se razdaljina od Zemlje do Sunca vidi pod kutom od jedne lučne sekunde odnosno 1 parsek = 30, 856 bilijuna km ili 3,2615 godina svjetlosti. 1 megaparsek je milijun parseka. Eto
Cijela teorija ovisi o točnosti Hubbleove konstante. Neki znanstvenici čak tvrde kako svemir diše i kako je big bang događaj koji se ponavlja svakih nekoliko bilijuna godina.
Kako bilo, čini se da se sve miče i pokreće, a pokret kao osnovna značajka ograničenosti i nesavršenosti mi ponovno ukazuje na nekog savršenog koji se stvarajući igra (ako uzmemo da je igra čin koji se ne čini iz nužnosti već čiste želje).
Sve ovo je fascinantno i mene kao vjernika pokreće na misao o inteligentnom pokretaču cijelog ovog našeg svemira (zanimljivo da kažem našeg a ne znamo niti 1 % o njemu:). No, da ne odem predaleko i izgubim se u fizici, koju površno poznajem, mogu jednostavno svoja opažanjna usmjerit na samoga sebe i dobit ću jedan mikrokozmos sa svojim osobnim big bangom tamo negdje 1979. u utrobi svoje matere. I baš kao što svemir diše, danas dišem i ja, širim se i skupljam, a i slabo se poznajem ako ćemo iskreno. Stvarno sam samome sebi svemir, no u meni je sve samo ne mir, pa na tom tragu svemiru ostavljam da se zove svemir, a svoj mikrokozmos mogu nazvati nemir
Mnoštvo je pitanja predamnom
ps. nadam se da prepoznajete ovu potonju sliku
, sigurno je sve počelo ovako: 
Post je objavljen 01.10.2008. u 22:03 sati.