Postala sam slika jednog
razrušenog sna,
obris nečijeg sjećanja,
dio nekog dna.
Postala sam blijedo lice,
s pogledom bez sjaja,
s usnama bez izražaja.
Postala sam jesenja kiša,
izgubljena u toplini ljeta,
posljednja kap,
proljetna sjeta.
Postala sam sjena,
pratim kišu dugu,
putujem s vjetrom
i u sebi nosim tugu.
Postala sam kip živog srca,
nijema, mrtva, sama,
ali ipak živa- uz otkucaje srca.
Otišla je duša
i odnijela sva pisma,
sve slike sve riječi,
ništa sačuvala nisam.
Ni njega koji
mi je nekad bio sve,
ni onu ljubav,
koja sad ubila me….
Post je objavljen 01.10.2008. u 12:22 sati.