Dječak je želio sresti Boga. Znao je da treba dugo putovati do mjesta gdje on živi, pa je zato spremio svoju prtljagu s omiljenim kolačićima i pakiranjem od 6 boca voćnog soka te započeo svoju pustolovinu. Kad je odmakao tri reda kuća, susreo je nekog starca. Sjedio je u perivoju i mirno hranio nekoliko goluba.
Dječak je sjeo blizu njega i otvorio svoju prtljagu. Upravo se htio osvježiti voćnim sokom kad spazi da starac izgleda gladan, pa mu ponudi jedan kolačić.
Starac ga je zahvalno primio i nasmiješio se dječaku. Njegov je osmijeh bio tako prijateljski da je dječak zaželio ponovno ga vidjeti, pa mu je sada ponudio boćicu voćnog soka.
Starac mu se ponovno nasmiješio. Dječak je bio izvan sebe. Sjedili su čitavo popodne jedući i smijući se, bez da su izgovorili jednu jedinu riječ.
U međuvremenu se smračilo, dječak je osjetio umor i ustao je kako bi krenuo kući, ali tek sto je napravio nekoliko koraka okrenuo se, potrčao natrag do starca i snažno ga zagrlio. Starac mu je darovao najveći smiješak do sada.
Kada je dječak ubrzo otvorio vrata svoje kuće, majka je bila iznenađena radošću na njegovom licu. Upitala ga je: «Sto je to sto si danas učinio da te je tako razdragalo?»
Odgovorio je: «Objedovao sam s Bogom». No, prije nego sto je njegova majka uspjela odgovoriti, dodao je: «Znaš što! Bog ima najljepši osmijeh koji sam ikada vidio».
U međuvremenu starac, također prožet radošću, vratio se kući. Njegov je sin bio začuđen odsjajem mira na njegovu licu i upitao ga je: «Tata, sto je to sto si danas učinio da te je tako razdragalo?»
Odgovorio je: «Jeo sam kolačiće u perivoju s Bogom». Za svaki slučaj, prije nego sto je njegov sin odgovorio, dodao je: «Znaš što! Puno je mlađi nego sto sam mislio.»
Prečesto podcjenjujemo snagu dodira, smiješka, ljubazne rijeci, uha koje nas sluša, iskrene pohvale ili najmanji cin pozornosti, a svi oni imaju snagu darovati nam život. Ljudi ulaze u nas život za vrijeme nekog razloga, godišnjeg doba
ili za čitav život. Sve ih jednako primi! Neka spoznaju kako su ti važni.