Danas je konačno bio sunčan dan. U povratku sa posla sam odlučila prošeteti da razbistrim glavu nakon mnoštva tmurnih dana , a i mojih misli. Šetala sam ulicama grada, osjećala toplotu sunca na svom licu. Zatim sam skrenula u park, igra i dječiji smijeh su me vratili mislima u moje djetinjstvo. Sjećam se u našem malom gradiću svi smo se poznavali (za razliku od ovog grada u kojem sada živim).
Davnih osamdesetih je bila popularna jedna serija koja se mislim zvala Blejkova sedmorka. Ona nam je jedno vrijeme bila najaktuelnija igra..... igrali smo se u podrumima (jer prava radnja serije je bila u svemiru)...... svako je imao svoju ulogu, lijepo smo se slagali.
U stvarnost me vrati vrisak jedne djevojčice koju je druga tako vukla za kosu da se ova savila do zemlje, nisam znala uzrok njihove svađe ,ali sam se na momenat primakla i pitala zašto se svađaju a jedna mi reče :šta tebe briga....
okrenuh se i nastavih dalje........
Zatim sam otišla po sina u vrtić, tako da mi je ovaj dan protekao u lijepom raspoloženju, a nadam se da me ono neće brzo napustiti.......
Post je objavljen 29.09.2008. u 19:31 sati.