Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/izmedukorica

Marketing

Čarolije za svakodnevnu upotrebu... i knjige za svaki dan

Smatram se prosječnim Hrvatom. Imam dvadeset i nešto godina. Udana sam. Imam visoku naobrazbu i pripadajuću plaču (ali kako radim u domeni kulture molim da ne zamišljate ništa puno iznad prosječne). Imam stambeni kredit, kućne ljubimce – papige i žabe (duga je to priča), pun ormar repromaterijala za različite kreativne aktivnosti/očuvanje zdravog razuma (devetiooblak.blog.hr). Nemam ormar pun cipela ili skupe odjeće (tek jedne prosječne nikeice). Na popisu „nabaviti“ ne nalazi mi se isključivo špeceraj već i:
- stolarija vanjska
- stolarija unutarnja
- sanitarije
- pločice
- parketi
... spomenula sam gore stambeni kredit pa ste valjda shvatili poantu. No popis ide dalje, u slijedeća tri mjeseca tu su još i:
- rođendanski poklon
- rođendanski poklon II.
- rođendanski poklon III:
... a onda i:
- božićni poklon
- božićni poklon
- božićni poklon
- božićni poklon
- božićni poklon
- božićni poklon
... no tih ima da vam ispuni ekran pa... Ali u međuvremenu, kao i svakome, ulete stvari koje nisu bile na popisu:
- antiseptik
- flasteri
... no da poprilična sam šeprtlja. Pa:
- zgodna sobna biljka
... iako budimo realni do sad ni jedna ni preživjela...
A u mojem slučaju poprilično često uleti i:
- knjiga
- knjiga
- knjigica
- slikovnica
- komplet knjiga
- knjiga
- ...
Mislim da ste shvatili. No nedavno mi je skrenuta pozornost na to da je „glupo kupovati beletristiku jer te će knjige uvijek postojati u knjižnici“. A ja se skamenim jer sam upravo kupila petu knjigu taj tjedan (no dobro nisam baš jako kritična, prije toga nisam skoro dva mjeseca nijednu – ok, dobila sam jednu za rođendan al to se ne računa). I uz svoju prosječnu financijsku situaciju svejedno planiram ići na interliber koji u pravila prolazi s tri odlaska do auta.
Kupujete li knjige? Koje knjige? Za koliko novaca? Jel sam ja luda?
OK nije potrebno odgovarati na ovo zadnje. No eto vam samo primjer da sam se ja poprilično zaljubila u Drizza doUrdena a prva knjiga trilogije se raspala i u mojoj knjižnici (od 40 000 svezaka) više ne postoji. I kako ću ja sad bez Drizza? Sve me ovo poprilično kopka a do nikakvog zaključka ne mogu doći. U međuvremenu doma imam popriličnu zbirku beletristike (sve pročitano prije kupnje – imam i ja kriterije!) i pomalo mučni osjećaj u želucu jer sam ovaj mjesec stvarno pretjerala potpuno neplanirano. Možda vam zbog te grižnje savjesti sad i pišem a prođe me dok Muž kupi neku bušilicu za X00,00 kuna. Ali ja svoje knjigice i knjižurine volim. I utješno mi je njihovo prisustvo na policama i činjenica da imam svoje blago koje volim i čuvam (sister sad čita i ovoj rečenici dodaje „ko zmaj“ al nju ignorirajte jer ona bilježi gdje je stala s daljinskim upravljačem!). Svaki dan sam okružena knjigama na poslu al to nije to. Moje su posebne. Možda je to osjećaj koji imaju filatelisti dok gledaju svoje markice, ili oni što sakupljaju figurice iz Kinder jaja. Možda je to neka vrsta bibliofilije... ili bibliomanije. Ili... Vi odlučite...

A u međuvremenu: obucite plavo za sigurnost, zasadite ružmarin na ulazu u vrt, držite metvicu na prozoru u kolovozu, zasadite jorgovan i ruže za sreću i zaljubite se kad god se za to ukaže prilika...
... i bacite oko na roman Čarolije za svakodnevnu upotrebu američke autorice Alice Hoffman. Njezin način pisanja uistinu je neobičan, a može se čuti da ga nazivaju Magičnim realizmom. I uistinu ima magije u sasvim svakodnevnim stvarima ako ih se pažljivo promotri. Duge opisne rečenice koje obuhvaćaju i po nekoliko vremenski udaljenih događaja a povezanih na sasvim intiman način brzo će vas omamiti. I nema tu toliko čarolija koliko bi čovjek pomislio zbog naslova, čaroban je zapravo ugođaj ove prekrasne priče o životu u svom svojem sjaju. Svakodnevica može i bez imalo fantastike biti sasvim zastrašujuća ili prekrasna.

Priča se u mnogome razlikuje od filma temeljenog na njoj pa nemojte očekivati ništa, samo se izgubite... između korica.


Post je objavljen 29.09.2008. u 14:48 sati.