Marketing
16-moonlight sonata
Gledali su me. Ocekivali su odgovor. Odgovor koji im ja nisam mogla dati.
-Ja...-pokusala sam odgovoriti.
Nisam mogla odgovoriti. Gledali su me kao da ce svaki cas dobiti dugo ocekivani poklon za bozic. Duboko sam udahnula.
-Ja ne znam. Necu plesati. Ne osjecam se bas najbolje.-rekla sam pokusajuci se izvuci.
Aaron se nasmijao dok je Odin djelovao zabrinuto. Iza njih se uzurbano dosetao Severus.
-Bella moras poci sa mnom. -rekao je zapovjednickim tonom.
-Nesto nije u redu profesore?-upitao je Odin
-To se vas ne tice!-rekao je Severus ostro.
Probijao se kroz gomilu koji su se zabavljali ne obacajuci paznju na profesore. Krenula sam za njim. Crna pelerina se vukla za njim dok je silazio stepenicama. Uletio je u kabinet i sjeo za stol. Sve se jako brzo odvijalo. Stala sam na vratima kabineta.
-Je l isve u redu Bella?-upitao je zbunjen sto jos uvijek stojim pred vratima.
-Zasto ne bi bilo?-nasmijah se te udoh u kabinet.
Pogledao me te se i sam nasmjesio. Sjela sam na sofu. Na istu onu na kojoj sam sjedila sa Cissy.
Flashback
Na crnoj koznoj sofi, istoj kao i one iz Slytherinske drustvene prostorije, sjedila je djevojka plave kovrcave kose. Bila je to Narcissa.
„O profesore odlucili ste se pojaviti! Znate li vi koliko ja tu cekam??“-histericno je govorila Cissy.
„Bit cu tako slobodan i odgovoriti vam na pitanje gospodice Narcissa. Ovdje sjedite tocno 15 minuta. A to i nije bas puno zar ne? Vidim, kopali ste po mojim stvarima. A znate kada se stvari uzmu onda je pristojno vratiti ih i na mjesto. Zar vas otac i majka nisu nicemu naucili?? Ugledajte se malo na vasu sestru.“-odgovorio joj je Severus da bi ju zaustavio i usutkao.
Sjela sam na drugi kraj sofe. Sto dalje od Narcisse. Severus je sjeo za svoj stol i pogledao nas.
„O profesore odlucili ste se pojaviti! Znate li vi koliko ja tu cekam??“-histericno je govorila Cissy.
„Bit cu tako slobodan i odgovoriti vam na pitanje gospodice Narcissa. Ovdje sjedite tocno 15 minuta. A to i nije bas puno zar ne? Vidim, kopali ste po mojim stvarima. A znate kada se stvari uzmu onda je pristojno vratiti ih i na mjesto. Zar vas otac i majka nisu nicemu naucili?? Ugledajte se malo na vasu sestru.“-odgovorio joj je Severus da bi ju zaustavio i usutkao.
Sjela sam na drugi kraj sofe. Sto dalje od Narcisse. Severus je sjeo za svoj stol i pogledao nas.
End of flashback
-Ovo je doslo za tebe.-rekao je i purzio mi je pismo.
-Zasto sva moja pisma zavrsavaju kod tebe?-upitah.
-Mozda zato sto jos nemas svoju sovu.-rekao je te pogledao prema dolje.
Nasmijala sam se i otvorila pismo. Rukopis je bio razvucen i pun krivulja. Bio mi je poznat.
„Cekat cu te na vijaduktu poslje ponoci.“
Pogledala sam Severusa koji je djelovao zbunjeno. Zahvalila sam mu na pismu te se vratila u dvoranu. Potrazila sam Aarona ali nije ga bilo na vidiku. Sjela sam za stol kraj Helene. Igrala se sa uvojcima kose i pjevusila sebi u bradu. Odjednom je dosao do mene i povukao me u gomilu. Helena se nasmijala.
I want you to want me.
I need you to need me.
Id love you to love me.
Ill shine up the old brown shoes, put on a brand-new shirt.
Ill get home early from work if you say that you love me.
-Volim ovu pjesmu.-rekao je i nastavio plesati.
Nisam nista rekla nego sam nastavila plesati sa njim.
Didnt i, didnt i, didnt I see you cryin?
Oh, didnt i, didnt i, didnt I see you cryin?
Feelin all alone without a friend, you know you feel like dyin.
Oh, didnt i, didnt i, didnt I see you cryin?
Kad je pjesma zavrsila, otisla sam do stola sa picem i popila bundevin sok na iskap. Vratila sam se za stol gdje je Aaron sjedio i lupao ritam nogom.
-Uskoro ce ponoc Bella.-rekao je.
Pogledala sam ga zbunjeno.
-Molim?-upitala sam trazeci odgovor.
-Uskoro ce ponoc i onda imamo samo jos jedan sat za ples. Nakon toga nas tjeraju na spavanje da ne bi slucajno zakasnili na vlak sutra.-rekao je.
-Ahaaaa, oki.-rekla sam sa smjeskom.
Neko vrijeme smo sutjeli i smijali se jedan drugome. On je lupao nogom o pod u ritmu a ja sam se ljuljala. Odin je sjedio za drugim stolom. Pokusavao je staviti pramen kose iza uha, ali uvijek bi pao i vratio se na pocetno mjesto. Pustio ga je na miru te nastavio besciljno lutati pogledom po dvorani.
Do Aarona je dosla plavokosa Ravenclawka te ga je odvela na plesni podij. Cure su ga voljele, a on je trenutno volio biti voljen.
Otisla sam do Odina te ga primila za ruku i pocela vuc za sobom.
-Ne Bella, molim te. Nisam raspolozen.-pokusavao se izvuc.
-Nije me briga!-rekla sam mu.
Leave me out with the waste
This is not what I do
It's the wrong kind of place
To be thinking of you
It's the wrong time
For somebody new
It's a small crime
And I've got no excuse
Naslonila sam glavu na njegova prsa te ga zagrlila. Stavio je ruke oko mog struka te se krenuo kretati u ritmu. Miris mora osjetio se u tragovima pomjesan sa mirisom mentola.
-Bella...-krenuo je govoriti.
Stavila sam mu prst na usta te vratila glavu na njegova prsa i uzivala u trenutku. Kad je zavrsila pjesma, poljubila sam ga u obraz i zahvalila mu na ovome te krenula prema vijaduktu. Aaron me zasutavio kod izlaza iz dvorane.
-Pa nije jos 1.-rekao je.
-Znam da nije ali nedostaje mi zraka.-rekoh te krenuh prema vratima.
Zagrnuo me gornjim djelom svoje uniforme te se nasmjesio.
-Vani puse, bit ce ti hladno.-rekao je i uputio mi osmjeh.
-Hvala.-rekoh te napokon izadoh iz dvorane.
Zakopcala sam uniformu te sjela na ogradu.
Kroz guste oblake se probijala mjesecina te padala na jezero dajuci mu izgled stakla.
Sa drugog kraja vijadukta dolazila je zakukuljena prilika. U ruci je nosila tezak i velik kovceg. Hod je bio nespretan i slampav, nervozan.
U dzepu Aaronove uniforme nasla sam stari dzepni sat. Bilo je ponoc i sedam.
-Bells! Sta ti radis ovdje?- upitao je muski glas.
-Mozda ti odgovorim ako mi kazes tko si.-rekoh.
-Bellic!!!! Oces rec da ne poznajes moj glas?-rekao je tuzno.
-Oprosti.-odgovorih.
Skinuo ja kapuljacu a plavo zlatna kosa je pocela sjajiti.
-Morbus.-rekoh te ga zagrlih.
-Ja sam mislila da si ti negdje u dvorani sa Helenom.-rekoh.
-Nisam, nisam.-rekao je te spustio kovceg.
-Morbuse, smije li se znati kamo ti to ides?-upitala sam znatizeljno.
-Samo ako se smije znati zasto si ti ovdje.-rekao je znatizeljno.
-Dobila sam pismo u kojem je pisalo da ce me cekati ovdje poslje ponoci.-rekoh mu.
-Da cete cekati tko?-upitao je.
-Ne znam ni ja.-rekoh.
Pogledao je prema nebu kao da razmislja.
-A ti?-podsjetih ga.
-Ja sam pozvan u drugu dimenziju.-rekao je.
-U drugu dimenziju?-upita sam zacudeno.
-Da Bellic u drugu dimenziju. Naime moj djed je avatar i to se prenosi sa djeda na unuka, sto bi znacilo da sam i ja avatar i sada odlazim u drugu dimenziju da naucim vladati svojim elementom.-rekao je ozbiljno.
-A na koliko dugo odlazis?-upitah.
-19 mjeseci.-rekao je.
-MOLIM???-viknuh.
-Da, ali to je tu kod nas u Hogwartsu samo tjedan dana.-rekao je tjeseci me.
-Dumbledore zna za to?-pitala sam ga.
-Da, zna sve. Molim te pazi mi na Ginn i Diyalu dok me nema.-rekao je.
-Znas da hocu lutko.-rekoh te se nasmjesih.
Sjeo je kraj mene te smo par minuta proveli u tisini gledajuci u oblake. Nakon nekog vremena cuo se zvuk slican aparatiranju. U zraku se stvorio vrtlog a iz njega je izasao stvor slican trolu samo je izgledao nesto pametnije.
-Morbus Regulus Illidari?-rekao je dubokim glasom.
Morbus je kimnuo glavom.
Stavio je kapuljacu nazad na glavu te uzeo kovceg u ruke.
Okrenuo se prema meni i nasmjesio se te usao u vrtlog.
Ponovo se cuo zvuk slican aparatiranju i vrtlog je nestao skupa sa Morbusom.
Pogledala sam na sat, bilo je jedan i petnaest. Moja tajnstvena osoba se ocito nece pojaviti ove noci.
Otisla sam u spavaonicu, legla na krevet i zaspala.
Post je objavljen 28.09.2008. u 21:07 sati.