-"Gospodin je dopustio da iskustvo zla komunizma pripadne vama... A zašto je to dopustio? Mi smo, na Zapadu, toga pošteđeni, možda zato jer ne bismo bili u stanju podnijeti sličnu kušnju. Vi ćete, naprotiv, uspjeti."
-Istodobno, pak, ne može se ignorirati ponovno pojavljivanje odbacivanja Krista. Još uvijek se očituju znakovi civilizacije različite od one čiji je „zaglavni kamen" Krist – civilizacije koja, ako nije ateistička na programatski način, zasigurno je pozitivistička i agnostička budući da načelo na kojemu se nadahnjuje jest da treba misliti i djelovati kao da Bog ne postoji. Ta se postavka lako pojavljuje u takozvanu suvremenom znanstvenom mentalitetu ili, radije, scientističkom, kao i u književnosti, a osobito u sredstvima društvenog priopćavanja. Živjeti kao da Bog ne postoji znači živjeti izvan koordinata dobra i zla, tj. izvan onoga konteksta vrijednosti čiji je izvor sam Bog. Zahtjev je da čovjek odlučuje što je dobro, a što loše. Taj se program sugerira i promiče na različite načine i sa različitih strana.
Ako Zapad s jedne strane nastavlja davati svjedočanstvo djelovanja evanđeoskoga kvasca, s druge nisu manje snažne struje protuevangelizacije. Ona udara same temelje ljudskoga morala uključujući obitelj te promičući moralni permisivizam: rastave, slobodnu ljubav, pobačaj, kontracepciju, borbu protiv života u početnoj fazi, kao i u onoj na zalazu, manipuliranje životom. Ovaj program djeluje s golemim financijskim sredstvima, ne samo kod pojedinih naroda, nego i na svjetskoj razini. Ima na raspolaganju i velika središta ekonomske moći pomoću kojih nastoji vlastite uvjete nametnuti zemljama u razvoju. Pred svim tim može se opravdano postaviti pitanje: nije li to jedna druga vrsta totalitarizma, himbeno skrivena pod prividima demokracije.
-Znamo da je komunizam naposljetku pao zbog društveno-ekonomskih nedostataka svoga sustava. No to ne znači da je stvarno odbačen kao ideologija i kao filozofija. U određenim krugovima Zapada njegov se zalaz još uvijek drži štetom te se oplakuje njegov nestanak.
-Ne daj se pobijediti zlom, nego dobrim svladavaj zlo. (Rim 12,21) !!!
-Domoljublje ukoliko je ljubav prema domovini, priznaje svim drugim nacijama ista prava koja se traže za vlastitu domovinu te je zato put za urednu društvenu ljubav.
-Vjernik zna da je prisutnost zla uvijek praćena prisutnošću dobra, milosti. (...) Gdje raste zlo, tu raste i nada u dobro. (...) Ne postoji zlo iz kojega Bog ne može izvući još veće dobro. Ne postoji patnja koju On ne bi znao preobraziti u put koji vodi k Njemu. (...) Svaka ljudska patnja, svaka bol, svaka nemoć u sebi nosi obećanje spasenja, obećanje radosti.
-U ljubavi koja ima svoj izvor u Kristovu srcu nalazi se nada za budućnost svijeta. Krist je Otkupitelj svijeta: „Njegove nas rane iscijeliše" (Iz 53,5)
Post je objavljen 27.09.2008. u 23:25 sati.