Nina Badrić
Ako odeš ti
Vjeruj mi,
Ja ne znam što bih da te izgubim
Moj cijeli svijet bi stao
Da se sama probudim
Pogledaj,
Tu na mome licu sve ćeš vidjeti,
Samo tebi pripadam,
Mene moraš voljeti.
Kao kap na dlanu držis me
I da bolji postoje
Znam da voljela bih tebe
Svaki put baš kao prvi je
Neka potraje, zauvijek...
Ako odeš ti
Još jedan život s tobom odlazi
Jer u drugima
Ni prijatelja neću imati.
Ne daj da osjetim strah,
Samo me zagrli sad
I neka bude tako kao da je
Posljednji put.
Slučajno,
K'o vjetar u tvoj život ušla sam
Ima nešto na tvome licu
Kao da te oduvijek znam
Kao kap...
Znam da nisam dugo pisala i da sam jako rijetko dolazila na vaše blogove..ali evo od sad konacno mi je internet i komp sređen pa cu biti redovno na blogovima...
Ne znam ni sama odakle da krenem..toliko se toga dešavalo u mom životu..sretna sam kao nikad,nikad nisam osjetila toliku ljubav u svom životu..iako sam jako puno živaca i truda uložila u njega konacno je moj..evo vec skoro 2 mjeseca sam sa osobom koja me je ispunila kao nitko,koja je u moj život uvela toliku srecu,koja je ispunila moje srce ljubavlju..zaista je Anđel ono što sam tražila!
Sve je pocelo prije 2 mjeseca..nakon toliko neuspjelih ljubavi i toliko truda uloženog u osobe koje nisi zavrijedile ni trenutak moje pažnje..shvatila sam da su svi decki do sad bili veliki fulovi i da ni u jednom od njih nisam pronašla toliku srecu,shvatila sam da je sve ovo do sad bila igra i da me nitko nije davao dovoljno ljubavi..ni sama ne znam kako da vam sve ovo opišem kojim rijecima da opišem da mislim da je Anđel covjek mog života,da je Anđel osoba koju želim cijeli život kraj mene,da je Anđel ono za cime ceznem cijeli svoj život,da mi je Anđel sve..da dišem i živim za dan kad cu ga vidjeti i poljubit one slatke usne,vidjet one slake smeđe okice koje sa veseljem iscekuju svaki moj poljubac i svaki moj dodir!Sa sigurnoscu mogu tvrdit ga volim tj. da ga obožavam i da ne postoji druga osoba na ovom svijetu koja bi ga ikad mogla zamjenit,jednostavno je nezamjenjiv :-)..zašto sam mu dala ime Anđel??..imam osjecaj da je zaista to..smatram ga kao darom sa neba..pojavio se u mom životu iznenada,baš onda kad mi je trebao netko takav,netko poseban,netko tko ce me voljeti i uciniti me sretnom!Nisam nikad u životu mislila da cu obožavat toliko jednu osobu,da cu svaku minutu svog života mislit na njega,da cu ga svaki trenutak željeti kraj sebe,da cu žudit za svakim njegovim dodirom..sretna sam što se pojavio u mom životu i što sam shvatila neke stvari,što sam shvatila da svi oni za koje sam mislila da mi nešto znace sad su za mene cista pogreška.Vecina nas zna sumnjati u neke osobe,ne smatraju da su iskreni..ja nikad nisam posumljala u njega jel mi nešto u meni ne da sumnjati u Anđela,nešto mi govori da mu puno znacim i da ne griješim sa njim ma koliko god daleko išla nikad se necu kajat,jel ono što mi je Anđel pružio nitko nikad nece moci..da i opet cu napisat da sam sretna jel jesam :-) ..vec 2 mjeseca sam toliko sretna da bi mogla svaki dan vrištati i pokazati svima da je život zaista divan..iako sam ja prije 2 mjeseca mislila da mi sve ide u krivom smijeru i da nikad necu biti sretna,shvatila sam da je to samo dio života koji mora svatko proci pa tako i ja..
Probudio je u meni toliku ljubav i vjeru u ljubav,toliko razumjevanje,toliko osmijeha na licu..nikad to necu zaboravit!Jednom davno sam mislila da sam izgubljena duša i da nikad nikome necu pripadati,ali sve se to promjenilo i zahvaljuem Bogu što ga je poslao baš u moj život..
Anđele volim te i znaj ti si mi sve i za tebe živim..
Za sve koji nisi shvatili to je decko o kojem sam pisala u prošlom postu :-)
P.S. Evo nešto što sam dobila od njega,nešto što je Anđel napisao jako davno,nešto što me je jako dirnulo..želim to podjeliti s vama..
2.08.2008 23:18h
Zašto, zašto ga nema više?
Ravna cesta, ponoć i dvije, mladi mjesec sija, taj datum danas je. Nje nema kraj njega. Sam je. Ostavljen, pa neka boli, neka pati. Ostavljen zbog drugog. Suza klizi niz obraz, noga se grči. Auto brzo juri, motor moćno riče, leti kao ptica, svjetla nema; zavoj. Zid. Prasak. Bljesak, bol, tišina,..., sirene, razgovori, vika. Svijetlo, tunel, toplina, tišina. Nema ga više. Tanka linija na ekranu polako pišti. Na vratima netko zvoni, otvara ona. Tihi glas:"Žao nam je, prometna, učinili smo sve." Ona plače. Ne vjeruje. Pa maloprije je bio tu, kraj mene. A zašto plače kad ga nije voljela? Možda ipak je malo.
Sprovod je mali, u crnini, u tišini. Svirača nema. Došli su oni koji su ga dobro znali. Ona nosi samo svijeću i mali cvijet plavi. Volio je one plave. Male. Svi odlaze, samo ona ostaje. Kleči, grli hladan kamen i plače. Nema ga više. Stvarno ga nema. On je i odozgo voli, ljubav joj po anđelima šalje. Nju samo sve više boli. Gleda je dok spava i nježno je po kosi dira, a suza joj iz oka kreće. Svako jutro se budi sa suzom u oku, i kaže:" O Bože zašto, zašto ga nema više...?"
I danas je taj dan. Ona ga se sjeća otprije godinu dana. Odlazi tamo i na zid stavlja jedan mali plavi. Po tome ga se nekad sjeti. Al' njega nema više, on polako u teškom snu diše. Nema ga više...
Velika pusa od "izgubljene u ljubavi"
Post je objavljen 27.09.2008. u 21:14 sati.