"...hvala ti.
Što si uvijek bio tu;
iako ponekad nisi bio blizu...
Što si mi olakšao teške trenutke;
a one sretne učinio još ljepšima...
Što sam znala da ti se u svakom trenutku;
mogu povjeriti, bez obzira na razlog...
Što si me svaki put razumio;
ili barem pokušao razumjeti...
Što si mi pomagao riješiti probleme;
čak i kada si imao svoje...
Što si me trpio;
i kad više nisi mogao...
Što si mi uspio izmamiti osmjeh na lice;
i onda kada su tekle suze...
Hvala ti...
Za svaku sekundu naših razgovora...
Za svaku poruku koju si mi poslao...
Za svaki savjet koji si mi dao...
Za svaki zagrljaj kojim si me utješio...
Za svaku suzu koju si obrisao...
Za sav strah koji si otjerao...
Hvala ti...
Što se još uvijek trudiš pronaći tračak svijetlosti...
Što mi pomažeš da preživim...
Što me slijediš;
kako ne bih bila sama...
Što me vodiš stazama;
Čvrsto me državši za ruku...
Što vjeruješ u mene...
Što mi govoriš da nije sve tako crno;
kako se čini...
Što mi pokazuješ da, usprkos svemu;
život može biti lijep...
Što me učiš da uvijek negdje postoji sunce...
Što si rekao;
da uvijek postoji netko...
Tko me voli više nego što mislim.
Što si najbolja osoba na svijetu...
Moja anđeo čuvar;
koji me prati...
Moja najsjajnija zvijezda...
Post je objavljen 25.09.2008. u 19:37 sati.