Marketing
Gospodine, pohiti da mi pomogneš....
Gospodine, pohiti da mi pomogneš.... To je rečenica koja mi se
nekako zadnjih dana dosta mota po glavi. Ne znam opet zašto, ali
znam da postoji neki razlog. Možda samo zato da me podsjeti da
češće mislim na Krista. Na Njegovu ljubav i mir, na blagoslov koji mi svakodnevno
daje. Razmišljam o tome, koliko puta na dan zaista pomislim i sjetim se Isusa.
Ujutro, kada se probudim izmolim svoje molitve na putu do posla. Prije jela se
uvijek pomolim, pa često puta u danu kažem "Hvala Ti Bože". Navečer kada
molim krunicu i prije spavanja. Sve to zvuči dobro na prvi pogled. Ali nije često tako.
Sve su to moji dnevni rasporedi koje obavljam, ali koliko je moje scre zaista
s Isusom u svemu tome što radim? Jako malo. Vrlo često ja izmolim
te molitve, ali u njima nema žara i ljubavi. U njima često nema treptaja
u srcu, nego možda više navika.
Zato Gospodine, pohiti da mi pomogneš.... Ja želim osjetiti žar molitve,
Tvoju ljubav, poniznost i radost. Želim treperiti kao svijeća na vjetru, na
sam spomen Tvoga imena, Gospodine. Želim čuti kako me dozivaš
imenom. Želim žudjeti za Tobom Gospodine.... i zato pohiti da mi pomogneš...
Post je objavljen 25.09.2008. u 13:50 sati.