Heh... Ipak mi se i dalje piše...
Ako išta, ovaj blog će mi jednog dana poslužiti kao određeni pregled vlastitih razmišljanja i faza razvoja kao osobe.
Whee...
Uglavnom, napisao sam pjesmu, čisto onako, pa ju htio podijeliti sa svijetom...
Malo je čudna, al takve su najbolje...
Pokajanje
U trenucima bijede, jada, mizerije i straha,
Vidim da borba umire poput laneta plaha -
Povučeno, bojažljivo i tiho poput mraka,
Dok mu duša leti putem čista zraka.
Gledam ogledala razbijena, misleć:
„O tko si, nado potrošena?“
A iz ogledala, vidim, duše trče – žele pobjeć.
Nasmijem se dok gledam davno prošla vremena,
Znajuć da kurva je Sudbina –
Platio joj puno puta.
I usred košmara moga, bacam krv da uskuha,
Moju, crvenu i bistru, al poput leda,
U ovom svijetu, zrak topline joj neda,
Već u drugom zavrijet će, Pred Bogom, kao juha,
Dok u stidu Gospodinu ću reći:
„ Oče naš, sagriješih davno, o svoje ruke taroh pero crno.“
Evo, nadam se da vam je ock...
Usput rečeno, ovih dana ću uploadat novi HolyBottleTeam filmić, pa pogledajte.
K, pozz!
Post je objavljen 23.09.2008. u 19:37 sati.