Da, zelena, dobro sam napisala. Dakle, pijem neku zelenu kavu, veze s imenom nema osim da je kava i da je kutija zelene boje. Boja kave je crna, miris po kavi, kad je probate puj, puj, puj.
Naime, i ja kao i vjerojatno 90% ženskog roda muke mučim s viškom kilograma, u mom slučaju je to 5 kilograma. Naime, ne čini se tako puno, no kad se cijelo vrijeme osjećate ko da imate bačvu u trbuhu, jasno vam je o čemu govorim. Do ove pre(odvratne)fine kave sam došla na taj način da ju je pila prijateljica, a kako ima visoki tlak, samo joj je pogoršalo stanje, tako da sam dobila od nje turu za čitava dva tjedna. Svaki dan ujutro pola sata prije doručka, još samo 12 dana.
Danas mi je drugi dan, danas sam bila pametnija, umjesto 2 dl vode, ja sam stavila manje od 1 dl, kako bih mogla popiti. Još imam dobra tri gutljaja. Tri užasno odvratna gutljaja.
E sad, pitala bi se većina muškaraca na ovom planetu: zašto se mučim? Ma znam, možda ne bude rezultata, ali kad sam već dobila cijelu turu, budem popila. Ako ništa drugo, imam nizak tlak, možda mi se povisi malo, a na kraju krajeva možda i smršavim.
Naime, nikad nisam bila mršavica, oduvijek sam bila lagano bucka, ne mogu se zamisliti kako bih izgledala da imam 15 kila manje, i svi tvrde da bih onak štrkljava bila ružna do bola zbog moje strukture kostiju. Ali da se vratim iz broja 42 u 40, i izgubim onih 4 kile dobivene nakon operacije, bila bih i više nego presretna.
Nebitno. Nakon kaj sam preživjela 20-ak žučnih kamenaca veličine do 18mm, upalu gušterače, i vađenje žući, neće me ubiti neka tamo zelena kava.
A sad živjeli! Odoh ja popiti ostatak moje pokore.
Ljubi vas vaša zelena kava!
Post je objavljen 23.09.2008. u 08:29 sati.