Marketing
. . . Gospodićna ide u Gospođu . . .
Odbrojavam sitno do dana kada ću postati gospođa (04.10.08.). Koliko me to sve neizmjerno veseli, toliko je to uz građevinske radove koje smo započeli; nevjerojatno stresno. Ja sam jedna od onih kojoj sve mora biti gotovo savršeno isplanirano i izvedeno (ipak sve to plaćamo); tako da su me problemi koji su nastali tokom radova totalno izbacili iz takta... da tu i tamo popim koji Normabel da mogu dalje funkcionirati. Uz sve to posao se nevjerojatno povečao.
Pripreme za svadbu odlično su prošle; sada ostaju samo završni koraci... Odijeću nam radi Jular, kolači i torte su dogovoreni, meni u restoranu također; prsteni kupljeni, zahvalnice u izradi, svi ukrasi su doma spremni i sada se radi na muzici...
Radovi su započeli prije tri tjedna i za to vrijeme napravili su samo vodu u kuhinji i kupaonici i grijanje, sutra dolazi keramičar i električar... nadam se da će sve biti gotovo do svadbe.
Kuhinja dolazi za mjesec i pol (wenge-bijelo), crni kožni trosjed i tabureići su već doma, kupaonicu trebamo još kupiti, policu za tv dati raditi po narudžbi, završiti sobu njegovoj seki i onda bi to bilo to... Onda ću imati svoj mir, svoj dom, biti u braku i početi jedan drugi život sa jednim drugim prezimenom.
Mame (moja i njegova) najveća su nam podrška, svi pozvani će doći osim mog biološkog oca (njegov izbor – ja sam ga pozvala), bake i dede (njegovi roditelji – došli bi ali zbog zdravstvenih problema deda ne može ostaviti baku samu), baka (mamina mama – isto zbog zdravstvenih problema ne bi mogla izdržati). Svi nama dragi ljudi biti će sa nama i neću nikome dozvoliti niti da proba da nam pokvari taj dan.
Sumljam da ću vam se više javiti prije same svadbe, ali budem nakon toga... sa slikama i opisom cijele te većeri... a do tada... budite dobri...
Ostavljam vam veliku pusu.
Post je objavljen 23.09.2008. u 04:09 sati.