Nedjelja je i stigla je jesen. Jos jedno ljeto je proslo i donijelo mi je pregršt sunca i mirise borovine , mora i kreme za sunčanje.
Još samo malo i isparit ce ugrijana vrelim suncevim zrakama i posljednja flekica maslinovog ulja sa kamene obale s koje se pruza pogled prema horizontu, toj cudesnoj liniji koja spaja i odvaja.
Misli su mi ponovo daleko na pučini , tamo gdje nema polazišne tocke i nema čvrste pozicije.
Čvrsta cestica baznog vodika umnožena u neke čudne trijade i uglazbljena u poznati oktavni sustav, cini mi nedjelju jos slađom i romantičnijom. Podsjeca me da je glazba i zivot jedno te isto i da su tjedan i glazbena ljestvica jednako razdjeljeni bas kao i moj put koji se već toliko vremena materjalizira pred mojim očima , uobličuje .
Čudan mi je taj ciklus ljeta i jeseni . Čuno mi je i to kako se ne predaju i uvijek i iznova čovjeku daju priliku ih vidi ,udahne i stopi se s njima ,utješno je to kad znaš da ako i nisi učinio sve što si htio možes pokušati iznova već idučeg ljeta.
Dovoljno je poživjeti još jedno ljeto i dočekati drugo.
Post je objavljen 21.09.2008. u 20:41 sati.