Marketing
Kao da nisam u ZG
Po povratku s mora vratili smo se našim zagrebačkim šetnicama...pa nisu te šetnice ni tako loše...naprotiv.
Zapravo, najčešće šetamo savskim nasipom...na svim mogućim lokacijama...mijenjam lokacije šetanja po nasipskim terenima kako ni psu ni meni šetnje ne bi bile monotone...uvijek je zanimljivo pronjuškati i pretražiti teren na kojemu nismo bili desetak dana.
Šetamo uglavnom u kasnim popodnevnim i ranovečernjim satima, hm da, često nas zbog toga uhvati i mrak pa su nam, uz to što su fotografirane mobitelom, zato često fotografije lošije kvalitete...no mislim da ćete na njima ipak uspjeti uhvatiti djelić našeg doživljaja.
Često mi se dogodi da šetajući uz savu i promatrajući floru i faunu koja obitava na njenim obalama, na tren sasvim zaboravim da živim u užurbanom mravinjaku velegrada...sada kada su dani hladniji i kišniji, često smo u našim šetnjama sami sa po malo skrivenom prirodom koja nas okružuje.
Pas je totalno zadubljen u sva svoja osjetila kojima upija okolinu te samo povremeno pogleda gdje sam ja i imam li kakvih zadataka za njega...naravno da se nađe po koji zadatak u vidu traženja predmeta u visokoj travi, ili kakva vježbica koju treba uvježbati, no uglavnom su to opuštene šetnje i za mene i za psa.
U tom opuštanju pas često pojuri za kakvom patkom i vranom pa čak i zecom, ili pak ostane hipnotiziran brzim lastavičjim letom uz savsku vodu.
Čak smo u nedavnoj šetnji u trk natjerali i lisicu ili lisca koji je u svježem sijenu savio gnijezdo i očito se spremio tu provesti noć...i pas i ja smo ostali po malo zbunjeni neočekivanom i neuobičajenom pojavom pa smo u mjestu gledali kako lija juri prema jarunskom jezeru na koncert Hladnog piva...pas čak nije niti potrčao, gledao je moju reakciju koja je bila potpuno mirna pa ju je ispratio istom takvom mirnoćom.
Sve u svemu bude zanimljivo...nekako si tu, u Zagrebu, a opet on kao da ostane skriven iza zemljanog zida nasipa...nekako kao da si odmaknut u neki svijet koji nije dio zagrebačkog asfalta.
Isprašimo mi tako u šetnji i po sedam osam kilometara, kada to obaveze dopuštaju...pa isfriškani prohladnim zrakom i često okupani kišom jurimo u naš topli dom...na uspavljivanje bebe...pa na spavanje...
Post je objavljen 22.09.2008. u 07:30 sati.