Nisam znala da emocionalno stanje + preveliki umor mogu tako jebeno utjecati na fizičko zdravlje. [ psihičko je pod kontrolom, recimo.. za sad]
Evo šmrcam, kašljucam. Glava, sinusi, grlo, ajme! I to baš preko vikenda kad sam imala planove koje sada više nemam jer ne mogu nikud iz kuće.
Ali nema veze, bit će još vikenda i planova. [samo da se riješim te jebene glav0b0lje i svih pojava, gore nabrojanih, uz to]
Po zimi su mi ruke uvijek toliko suhe da trošim tone krema za extra-dry skin.
Grrr…a mrzim kad su mi masne jer uvijek stavim previše i onda treba pisati, a imam povijest, npr. Da ne stavljam te, fala bogu, ko je to izmislio?, kreme ne znam što bi bilo s mojom kožom. Stalno puca. Jebem sebe i svoju osjetljivost.
Izgubih to. A najviše sam to željela. I konačno dođe u moj posjed, a ja to izgubim. Ma ako je sat i pol bilo u mojem vlasništvu. Nisam ni stigla kušati, probati, uživati, biti sretna. Nema, ostala sam praznih ruku. No, nisu baš sasvim prazne. Imam sad hrpu toga što uopće, možda, nisam sada željela [nego za kojih 2 mjeseca]. Sretna sam zbog toga. I sada slijedi, ali..to prokleto i jebeno ali..
Tu je ali, no ne želim ništa iza njega napisati jer to nije u redu [ poštovanje, ne želim te povrijediti N.]
Okušala sam na vlastitoj koži kako ljudsko srce nikada nije zadovoljno. I jedna pjesma govori o tome [koja mi se jako, veoma, sviđa], no neću je naučiti napamet, naučit ću onu drugu jer ta druga, po mišljenju mnogih nije toliko dobra kao ova s ljudskim srcem. Ova druga pjesma govori o ljubavi. Baš nju želim recitirati jer kada biramo štogod, biramo subjektivno pa tako i s pjesmama.
Svijet. Mah, ne želim više time razbijati glavu, a moram. Tako je mali, zelen.
Ponajviše je zelen jer ga čine ljudi koji su zeleni. Jer im je mozak manji od zrna graška, koje je zeleno. A to je lijepa boja. Ali ljudi sve unište, ništa ne znaju čuvati. Ne cijene tuđe, samo svoje. Brrr… nema veze. Dok god imam svoje ja, nepobjediva sam, dok imam snagu misli, nepobjediva sam, dok imam – hm, dok neki ljudi postoje imam snage. Snaga leži u meni, ali je ona izazvana vanjskim utjecajima, dragim ljudima, [voljenim ljudima]. Dakle, mislim da imam još snage za sve [to]. To zna biti nekada tako lijepo, a nekada me baca na koljena od tuge, boli, razočaranja. No hajde, nije sve tako kako se čini. Nije sve tako kako precipiraju naši mozgovi, naša čula. Kako nam oni tamo neki prikažu, tako mislimo da je. A ne bi trebalo tako biti. Ne pušim ja te fore [barem mislim da ne]. Ma dovoljno je znati da nije tako i ne dopustiti da te prevare. Istinu svi skrivaju i teško je do nje doprijeti. Valjda znaš prepoznati laž koja je isto tako zamaskirana hrpom SVAČEGA.
odoh, do svidanja.
Post je objavljen 20.09.2008. u 15:16 sati.