Kao što je rekao Tomas Mor:"VJERA JE DAR KOJI OMOGUĆAVA DUŠI DA NEPREKIDNO TEŽI VLASTITOM ŠIRENJU".
Često sama sebi postavljam jedno pitanje: Kako se moja unutrašnjost snalazi sa sobom? Stalno sam pred sobom na iskušenjima, ali nekada ne uspjevam da držim bitku u svojim rukama!
Zato je dragi moji važno da vjerujemo,da budemo sigurni u sebe (što ja uporno pokušavam u posljednih desetak godina sa više poraza,nego uspjeha)
Vjerujem ljudima bez obzira na to što znaju da prevare.
Vjerom se oslobađamo straha jer Bog strah pretvara u strahopoštovanje koje pokreće, a i vuče naprijed.
Za mene je najbolje istini "pogledati u oči" prihvatiti je onakvom kakva je i hrabro nastaviti dalje.
Inspiraciju za ovaj post jednim djelom sam dobila gledajući TRENUTAK ISTINE.
Samo hrabri i sigurni u sebe uspjevaju da se izbore sa drugim djelo svojeg JA,onim djelom kojim ne upravljamo u potpunosti sami,jer u tom dijelu postoji ono nešto što nas ne čini onakvim kakvi smo u zbilji i čemu težimo da budemo. To moje drugo ja je stalno prisutno u mojim mislima,mada uporno vjerujem da ću pozitivnim mislima uspjeti da ga pobijedim.
Post je objavljen 19.09.2008. u 23:33 sati.