Dogodi se tako Dedić, pa Baxter, pa Zločinačka organizacija, pa Zagorec, pa Maestro, pa Miljuš, pa Rađenović, pa Šimić, pa Galinec, pa Indeks…; afera za aferom, a samo nekih se sada prisjećam. Površno gledano, domovina nam je puna afera. No, te afere su samo ustalasana površina grotla koji vrije. One su posljedica nečega puno dubljeg, sustavnijeg, težeg i opasnijeg u našem društvu.
Policija će naći, ili neće naći počinioce, naručitelje premlaćivanja, korupcije. Sudovi će ih preslušati, osuditi ili osloboditi. Osuđeni će se sakriti u susjednim ili drugim okolnim državama.
Ono što me zanima nisu te površnosti, koje se sada čine tako važnima da se sva štampa, televizije i ostali mediji bave i natječu u tome tko će prije, bolje, više, jače naglasiti sve detalje pojedine afere. Mene zanima upravo dubina u kojoj se sve to kuha i sprema. Jer kad policija i sudovi odrade svoje poslove ta dubina ostaje i dalje netaknuta. Nju nitko nije primirio, sustavno obradio, isključio mehanizme koji su doveli do turbulencija i, na koncu, do spomenutih površinskih talasanja. A i tko će tu masu smiriti?
Tko će ju preusmjeriti, da ne rađa negativnostima poput spomenutih?
Jer manje je za ovo društvo bitno da li je u aferu uključen Janko ili Marko, Petar ili Pavao, Marta ili Marija, od toga što to tjera ljude da se ponašaju nezakonski, sebično, štetno i neljudski. Imena su se u aferama zatekla slučajno. Da nije Janko bio bi Mato ili netko treći ili četvrti. Dakle, svejedno je tko je sada u to uključen. Važno je da tom aferom, sa svakom od njih ponaosob, ništa nije suštinski promijenjeno. Osnovica je postavljena već ranije, afere u takvoj situaciji rastu same od sebe.
Spektakularnim akcijama policije kratkotrajno se nešto smiri, a iz dubine opet izniknu novi slučajevi, s nekim novim imenima.
Ovo društvo je onečišćeno u svojoj unutrašnjosti. Zato s bilo kojom od ovih afera ništa nije konačno postavljeno kako treba, već je nekome u Europi samo pokazano da se tu pokušava nešto pozitivno pomaknuti. Ali, to ni izdaleka ne uspijeva rješiti bit i izvor tih afera.
Odnosi u društvu su postavljeni ranije uz druge i sustavne načine, tako da ti odnosi sada generiraju ovo što se danas na površini događa i vidi.
Zato triumfalizmu, kojemu smo i danas svjedočili, uopće nema mjesta.
Sustav koji gradimo generirat će već sutra neku novu aferu.
I tako bez kraja. Dok odnose u društvu ne postavimo na način koji će temeljne vrijednosti društva usmjeriti na rad, kreativnost, poštenje i socijalnu osjetljivost neće biti ništa bolje.
Nove afere događat će se kao i do sada gotovo svakodnevno.
Ispraznost priča kako su uvijek jedni te isti zaslužni za rješavanje korupcije u društvu, a sami nisu ničim doprinijeli razrješavanju spomenutih dubinskih odnosa, mada su za to tražili i dobili mandat, prešla je svaku mjeru dobrog ukusa.
Borba za vlast i bolje osobne pozicije je osnovna karakteristika onih koji su zaduženi baš za rješavanje naših dubinskih problema. Oni bi trebali biti internisti a ne kozmetičari ovog društva.
No, to je dugotrajan posao.
Taj posao je bez triumfalizma, bez bombastičnosti i bez trenutnog prikupljanja glasova birača. Na koncu takav temeljit posao zahtijeva i puno znanja, iskustva i volje. Ako je polovina vlade stekla diplome na fakultetima koji su danas opsjednuti od policije, vjerojatno od njih ne možemo, i ne smijemo, očekivati da ovom društvu budu dobri internisti.
Post je objavljen 19.09.2008. u 20:35 sati.