Marketing
9 mjeseci njemu - 9. krug pakla meni
Voljena moja djevojčice,
kada bi ti znala što smo danas doživjeli. Kada bi znala što smo čuli. Tvoje bi maleno srce puklo još jednom. Milena moja djevojčice, znaš li da si ti zapravo počinila samoubojstvo. Ti si se samo stvorila pod kotačima tog kombija taj dan. A znaš li milena da smo tata i ja krivi za to. Pa kako smo samo mogli otići na posao kao i svaki dan i ostaviti tebe da kao i tisuće druge djece ideš sama u školu. Mi smo krivi jer baš taj dan nismo ostali doma i tebe odveli u školu. Pa kako smo to mogli. A znali smo da dolazi idiot koji će te pregaziti na smrt. Koji se ne osjeća krivim, ali jako pati i liječi se "već 2" godine????????? On se duboko kaje za nešto za što nije kriv. Ali nama je dobro. Ni tata ni ja nismo bolesni, ne pijemo lijekove, ne liječimo se, radimo, Tina je super, sad je sama, ma nama je prekrasno. Ali njemu je teško. Znaš ti si mrtva, i sva tvoja nadanja u budućnost, svi tvoji planovi, sve što si željela biti kada narasteš su nevažni prema tome koliko bi bilo strašno osuditi tvog ubojicu. Njemu je dovoljna kazna to što mu uopće sude, a osuda da je kriv bi bila odmazda. "Pogledajte ga" - rekao je njegov odvjetnik, on dovoljno pati, ne treba ga kazniti nikakvim zatvorom i teškom robijom?????....(ili tako nekako, znam da je upotrijebio riječi odmazda i teška robija) jer nije kriv za tu nesreću. I nikakvi pritisci ne bi trebali utjecati na sudsku odluku. KOJI PRITISCI?????? Suđenje je otvoreno za javnost, bili su novinari i bili su naši prijatelji, naši supatnici Marija i Vlado Beljan. Sjedili i šutili! I to je pritisak? Zato i savjetuju da roditelji ni ne trebaju biti prisutni jer onda lakše mogu baratati svojim manipulacijama. A za njegovog odvjetnika su svi sve krivo napravili. I policija, i sudski vještak i na rekonstrukciji su sve krivo izračunali, ma ništa nije valjalo. Po njemu je činjenica jedino to da si ti samo dospjela pod kotače njegovog kombija, jednostavno si se tamo stvorila. Nije uopće važno da je detaljnim rekonstrukcijama na licu mjesta s istim vozilom i sa suvozačem zaključeno kako si ti svakako mogla biti uočena na vrijeme i da bi se tako izbjegla tragedija. I da je suvozač upozorio tvog ubojicu rekavši dva puta - dijete, dijete...to nije važno... Važno je da tebe više nema i da te sada treba zaboraviti, jer svima životi idu dalje. Dakle da danas nije bila sudnica puna ljudi koji su sve ovo slušali, možda meni ne bi nitko vjerovao ovo što ja pišem. I na kraju svega, kod čitanja presude, sutkinja postupi potpuno neprofesionalno i kaže tu famozno glupu i idiotsku rečenicu: "Takav je promet na žalost, svima se to može dogoditi!" Kao da je riječ o slupanom novom i skupom automobilu, a ne o ljudskom životu. O životu djevojčice koja je samo htjela doći u školu taj dan. Koja je ulicu prelazila na pješačkom prijelazu i to kada joj je bilo upaljeno zeleno svjetlo. O tome da je to dijete član jedne obitelji koja je uništena do kraja svojih života. O tome da se to sutra može dogoditi i događa se i drugoj djeci. I to je odgovor na takve tragedije - može se svakome dogoditi??? Pa što onda uopće treba suđenje? Što nam uopće trebaju pravila u vožnji kad se ne moraju poštivati. Kad možeš i ubiti čovjeka i biti nevin zbog toga. I to ubiti kršenjem pravila, bahatošću. Nije njemu srce stalo dok je vozio, nije umro za volanom, nije se to dogodilo na otvorenoj cesti, već na zebri, u zoni škole, sve što je trebao raditi je biti pažljiv dok vozi. Obratiti pažnju i gledati ispred sebe. Vidjeti plavokosu djevojčicu s rozom jaknicom i velikom crvenom torbom ..... kažu da si pretrčavala? I to možda! Tako kaže svjedokinja - i to ovim riječima - meni se čini da je djevojčica pretrčavala???? Zar je to razlog da te pregazi? Ako si i pretrčavala radila si to na pješačkom prijelazu dok ti je na semaforu bilo zeleno svjetlo!!!!! To je ono što je bitno.
Ali to je bitno tati i meni, to je bitno svima onima koji su te izgubili, to je bitno normalnim ljudima, to je bitno i državnoj tužiteljici, to je bitno svima osim naravno njemu. I njegovom odvjetniku. To je uporno izbjegavao izgovarati. I kada slušaš branitelja očekuješ da će svašta reći, na to se nekako pripremiš, ali da će reći kako on nije kriv već je kriv onaj tko je djevojčicu ostavio bez nadzora.....................e to je bio vrhunac. Ili možda bolje rečeno DNO. Dno pakla, dno dna ljudskog bića. To je apsolutno neoprostivo. Tu sam se potpuno slomila, to zaista nisam očekivala. Tu je pokazao sav svoj jad zbog nemogućnosti pravilne obrane, zbog nemogućnosti pobijanja činjenica koje su tako jasne i tako neosporne. Da li je ovakvo ponašanje našeg sudstva, ovakve rečenice i zaljučci ohrabrujući za sve buduće žrtve? Kojih će biti - sve dok ovako budemo vrednovali živote. Rečenicama – to se svakom može dogoditi.
I što onda?
Ne treba ga kazniti?
Ne treba odgovarati za ono što počini?
To je tako i treba se s tim pomiriti?
Misle li svi tako?
Ili sam ja luda pa to ne razumijem?
Da li ljudi stvarno tako razmišljaju jer se boje da bi sutra oni mogli biti ti kojima se to može dogoditi, pa se unaprijed žele ograditi od osude? Zapravo ne žele preuzeti odgovornost za ono što su učinili i priznati krivicu već se pokušati na sve moguće načine izvući. Misleći pri tom samo i jedino na sebe, jer žrtva je njima uništila život, a ne obratno. Sad to mora cijeli život nositi na duši. A što je s našim životima? Što je s nama koji odlazimo paliti svijeće našoj djeci. Umjesto da ih gledamo kako uz nas žive, rastu i postaju ljudi. Što je s rupama u našim srcima? Koje ništa na svijetu ne može popuniti! Ništa. Zaboravi - kažu nam, kreni dalje, moraš ovo, moraš ono....
Mila moja Stelice,
ja te volim puno, ja o tebi nikada neću prestati pričati, ja te neću dati zaboraviti, tko se sa mnom želi sjećati neka to čini, a ostali neka zaborave - ako mogu.
"Ubio mi je dijete, a nije nam se nikad ni ispričao"
Majka male Stele (7), Sandra Župančić, ogorčena je presudom kojom je vozač Hitne pomoći osuđen na 9 mjeseci. Još razmišlja o žalbi na presudu...
19.09.2008. | Piše: Helena Tkalčević "24 sata"
Nije mi jasno na koji se način izračunava koliko ljudski život vrijedi, komentirala je Sandra Župančić, majka Stele Župančić (7), koju je u listopadu 2006. u Malešnici u Zagrebu vozilom Hitne usmrtio Tomislav Račić (33). Za smrt male Stele Račić je nepravomoćno osuđen na devet mjeseci. Majka Sandra ogorčena je presudom.
- Nitko ne kaže da je to učinio namjerno. To je bila velika ljudska pogreška. No ljudi moraju odgovarati za svoje postupke i moraju za njih biti kažnjeni. Njemu je navodno žao, a nikad nam se nije ispričao - priča Sandra. Dodaje kako je vještak dokazao da je Račić Stelu mogao vidjeti da je bolje pazio te da ga je na dijete dvaput upozorio suvozač. Najviše su je zaboljele završne riječi njegova odvjetnika Petra Pavkovića, koji je rekao kako nije kriv vozač, nego oni koji su dijete ostavili bez nadzora.
- Svaki dan tisuće djece ide u školu i iz škole. Znači da nitko od roditelja ne bi smio raditi, nego bi morali djecu za ruke voditi u školu. Ispada da bi mi roditelji umjesto samostalnih ljudi trebali odgajati zdrave invalide - šokirana je majka. Stelini roditelji još razmišljaju hoće li se žaliti na presudu ili ne.
Post je objavljen 19.09.2008. u 06:00 sati.