Bio jednom neki kralj te imao izuzetno lijepu i pametnu kćer.
Kraljevna je, međutim, patila od čudnovate bolesti.
Kako je odrastala, sve su joj više slabile ruke, noge, vid i sluh.
Mnogi su je liječnici pokušavali izliječiti, ali uzalud.
Jednoga je dana na kraljevski dvor došao starac za kojeg se pričalo da poznaje tajnu života. Svi se dvorjani sjatiše oko njega moleći ga da pomogne bolesnoj kraljevni.
Starac dade djevojci zatvorenu košaricu od vrbova šiblja i reče:
"Čuvaj ga, njeguj, pa ćeš ozdraviti."
Radosna i puna nade, kraljevna otvori košaru, no kad je vidjela što je u njoj, bolno se razočarala. U košari je plakalo dijete, jadno i mnogo bolesnije od nje same.
Djevojka se ipak sažali, uze dijete u naručje i poče ga tješiti.
Prolazili su mjeseci.
Djevojka je neprestano mislila na dijete. Hranila ga, tetošila, smiješila mu se, danonoćno bdjela nad njim uz velike i mnoge žrtve.
Nakon sedam godina dogodilo se nešto nevjerovatno. Jednoga jutra dijete se počelo smijati i hodati.
Kraljevna ga uze za ruke, te smijući se i pjevajući, zaplesa s njim.
Bila je radosna, lijepa i sretna kao nikada dotad.
Nije ni primjetila da je ozdravila.
Mladi častoljubivi vitez bijaše poznat po raskalašenom i nepoštenom životu.
Dobri ga fratar htjede upozoriti na veliku opasnost dozivajući mu u pamet Božji sud pred kojeg će jednoga dana stati.
"Ničeg se ja ne bojim", odgovori vitez.
"Znam da je Bog dobar i milosrdan. Pred smrt ću izgovoriti tri riječi koje će mi osigurati vječno spasenje: Isuse, smiluj se."
Fratar je u nevjerici mahao glavom, a vitez je smiješeći se nastavio živjeti starim životom.
Jednoga dana, za strašne oluje, galopirao je pored nabujale rijeke.
Jurio je da ne zakasni na neko slavlje.
U blizini je udario grom, konj se uplašio, zbacio ga te je upao u rijeku.
Posljednje tri riječi bile su: "Krepaj, odvratna životinjo!"
B. Ferrero
ppt by:
Josipa Čipčić
u nastanku... doći će...
Post je objavljen 18.09.2008. u 14:49 sati.