U danima kao što je bio ovaj osjećam se kao da je Gospodin nadvio svoje lice nad moj život! Rijetki su takvi dani. Obično se prelijevaju jedan u drugoga pa se i ne vidi po čemu bi bili različiti. Otud pitanje : A koji je danas dan? Jer isti je kao jučerašnji, a takav će, vjerojatno, biti i sutrašnji.
A ponekad, kad krene "plima", moliš se da ti bude malo dosadno, jer ako još malo zatalasa - udavit ćeš se.
Ali danas!
Najprije se jedna moja mlada prijateljica upisala na studij kojeg je željela više od ičeg, ali iz raznih razloga joj je izmicao. Već je digla ruke i pomirila se da joj nije suđeno, kad - jetros telefonski poziv : odustalo ih nekoliko i ona ispunjava uvjete za upis. Radost do neba!
Nedugo nakon toga, prijatelj u kojeg vjerujem unatoč neviđenoj medijskoj i svekolikoj drukčijoj hajci : oslobođen nebulozne , zločeste optužbe.Osjećam olakšanje kao da je meni netko skinuo teret s leđa.
A i mojem se Jedincu raspetljalo jedno klupko (iako ih još nekoliko prijeti da mu se omotaju oko vrata).
Krasno.
Ipak, voljela bih da me nešto malko drži bliže tlu, da ne poletim previsoko od radosti, jer sam previše često padala i izubijana sam sa svih strana. Osim toga, u jednom danu čak tri sretna događaja. Sumnjivo.
Tu se trebam zamisliti nad sobom : zašto mi je vjera toliko slaba pa se bojim da dolazi neko crno razdoblje? Zašto naprosto nisam mogla izbjeći sumnju u to da dolazi neko bolje, blagoslovljeno vrijeme? Pa što ako godinama ne spavam jer se Jedinac redovito pobrine da nešto pođe po zlu? Pa što ako Suputnik u svojoj nemoći da na išta utječe okrivljuje mene baš za sve od Jedinčevih akrobacija do krize u svjetskoj ekonomiji? PA ŠTO? Valjda je prošla ta dugogodišnja mora i dolazi malo vedrine. Nije važno što se trenutno više radosti događa drugima oko mene ako se i ja mogu radovati.
Hvala Ti Bože na današnjem danu. Ali hvala Ti i na svim ovim olovnim godinama koje su mu prethodile i na svim onima koje tek trebaju doći, ma kakve bile, jer su sve one Tvoja volja. Ti si odredio koliko težak mora biti moj Križ, a ja sam zahvalna na današnjem danu, jer si mi dao da predahnem, razmislim i skupim snagu za dalje. Zagledana u današnji dan lakše ću nositi svoj Križ, jer opet će se dogoditi neka radost i oprati gorčinu svakodnevice.
Samo Te jedno danas molim : ne daj da se ikada ukopam u toj gorčini, nego da ju zgazim i dođem do Tebe . Molim Te.
Post je objavljen 16.09.2008. u 21:54 sati.