1. čitanje: Br 21, 4b-9
Od brda Hora zapute se prema Crvenom moru da zaobiđu zemlju edomsku. Narod putem postane nestrpljiv. I počne govoriti i protiv Boga i protiv Mojsija: "Zašto nas izvedoste iz Egipta da pomremo u ovoj pustinji? Nema kruha, nema vode, a to bijedno jelo već se ogadilo dušama našim." Onda Jahve pošalje na narod ljute zmije; ujedale ih one, tako te pomrije mnogo naroda u Izraelu. Dođe narod k Mojsiju pa reče: "Sagriješili samo kad smo govorili protiv Jahve i protiv tebe. Pomoli se Jahvi da ukloni zmije od nas!" Mojsije se pomoli za narod, i Jahve reče Mojsiju: "Napravi otrovnicu i stavi je na stup: tko god bude ujeden, ostat će na životu ako je pogleda." Mojsije napravi zmiju od mjedi i postavi je na stup. Kad bi koga ujela ljutica, pogledao bi u mjedenu zmiju i ozdravio.
Pripjevni psalam: Ps 78, 1-2.34-38
Ne zaboravite djela Božjih!
Poslušaj, narode moj, moju nauku,
prikloni uho riječima usta mojih!
Otvorit ću svoja usta na pouku,
iznijet ću tajne iz vremena davnih.
Ne zaboravite djela Božjih!
Kad ih ubijaše, tražiše ga
i opet pitahu za Boga;
spominjahu se da je Bog hridina njihova
i Svevišnji njihov otkupitelj.
Ne zaboravite djela Božjih!
Ali ga opet ustima svojim varahu
i jezikom svojim lagahu njemu.
Njihovo srce s njime ne bijaše,
nit' bijahu vjerni Savezu njegovu.
Ne zaboravite djela Božjih
A on im milosrdno grijeh praštao
i nije ih posmicao;
često je gnjev svoj susprezao
da ne plane svom jarošću.
Ne zaboravite djela Božjih!
2. čitanje: Fil 2, 6-11
On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe "oplijeni" uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu. Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom, da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika. I svaki će jezik priznati: "Isus Krist jest Gospodin!" - na slavu Boga Oca.
Evanđelje: Iv 3,13-17
Nitko nije uzašao na nebo doli onaj koji siđe s neba, Sin Čovječji. I kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji tako ima biti podignut Sin Čovječji da svaki koji vjeruje u njemu ima život vječni. Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu.
Ove nedjelje Crkva na poseban način našu pozornost usmjerava Križu Gospodnjem. Znamo da u liturgiji Crkve postoje dva posebna momenta kada se u centar naših slavlja stavlja križ Kristov. To je svakako Veliki petak, kada se Crkva spominje Kristove muke i smrti na drvetu križa, te blagdan Uzvišenja Svetoga Križa koji se ove godine liturgijski slavi ove nedjelje. Iako se može činiti da se radi o dvostrukom slavlju s jednim te istim ciljem, ipak svako od ova dva slavlja unutar liturgijske godine ima svoje određene posebnosti. Pogled u križ u današnjem slavlju ne odnosi se prvotno na liturgijski spomen Kristove muke i smrti već se naime pretvara u radosnu proslavu, uzvisivanje, i to u prvom redu Onoga koji je na drvetu križa ostvario spas za čovjeka svojim poniženjem sve do potpunog predanja volji Božjoj darivajući vlastiti život za život svijeta pokazujući na taj način svoju apsolutnu ljubav. Ova činjenica i ova dimenzija Kristova križa vrlo je lijepo izražena u naslovu kojim istočna kršćanska tradicija označava današnji blagdan: Uzvišenje časnog i životvornog Križa. I doista ovim blagdanom proslavljamo zapravo taj povijesni spasenjski događaj ljubavi Božje iz koje izvire novi život za Crkvu, novi život za čovjeka kršćanina, iz koje u konačnici izvire ono što redovno nazivamo otkupljenje ili spasenje. Usredotočenost, razmišljanje i proslava ove spasenjske stvarnosti križa, koje smo mi kršćani dionici po vlastitom krštenju, uzvisuje i nas same, svakodnevno, sve naše križeve, sve patnje, boli, trpljenja, sve posljedice grijeha koji nas mogu zatvoriti u smrt te nas otvara novom životu koji nam dolazi kao dar od Boga po žrtvi Isusa Krista na križu. Nama kršćanima, mogli bismo zaključiti, nepoznat je Bog i nedohvatljiv život ukoliko nije prepoznat i darovan upravo u raspetom Kristu. Stoga današnja nedjelja jest još jedna prilika da vratimo svoje kršćansko povjerenje, vjeru u spasenje koje nam je darovano po Kristu proslavljenom na križu te nadiđemo tjeskobe koje nas obuhvaćaju kada smo u prilici okusiti svu gorčinu poniženja. U Kristu, u njegovoj proslavi po uskrsnuću od mrtvih, križ kao znak poniženja i smrti onih najbjednijih i najpotlačenijih postaje znakom konačne pobjede, trijumfa života nad smrću. Za nas kršćane on se danas predstavlja i razotkriva kao častan i životvoran. Kršćanin, svjestan značenja i uloge Kristova križa i žrtve, zajedno s današnjom liturgijom Crkve, treba neprestano biti svjestan da se nema čime drugim hvaliti osim križem gospodina našega Isusa Krista u kojem je jedinom naš spas, život i uskrsnuće koje iščekujemo. Po njemu smo jedinom spašeni i oslobođeni. Ta svijest nas napose treba pratiti u svim onim trenucima kada znakom križa započinjemo ili završavamo naš dan, naš rad, blagovanje i svaku našu molitvu prisjećajući se i prihvaćajući živjeti Božju ljubav koja nam je iskazana žrtvom Isusa Krista na drvetu križa.
Vlč. Mario Gerić
Post je objavljen 10.11.2008. u 13:27 sati.