1. - Mrkla noć, kako mi nazivamo motrenje, uzrokuje dvije vrsti tame ili čišćenja, kao što su dvije strane čovjeka: osjetna i duhovna. Zato će prva noć ili čišćenje, kojom se duša pere i oslobađa biti upravljena na osjete, a druga je duhovna noć ili čišćenje duha, gdje se duša čisti u duhu da se osposobi za sjedinjenje s Bogom u ljubavi. Osjetna noć je zajednička mnogima, to jest početnicima, i o njoj ćemo govoriti na prvom mjestu. Noć duha čeka malo njih, to jest one koji su se već veoma uvježbali i napredovali u savršenosti: o njoj ćemo raspravljati kasnije.
2. - Prva noć je gorka i strašna za osjete, no druga se ne može ni usporediti s njom, jer je jednostavno užasna i strahovita za duh. A budući da po logičnom i po vremenskom redu dolazi noć osjeta na prvo mjesto, reći ćemo odmah o njoj nešto, ali kratko, jer - kako je dosta običajna - o njoj je mnogo napisano. Zatim ćemo prijeći na potanje raspravljanje o noći duha, jer se ona vrlo malo spominje kako u praksi tako u spisima, a nema o njoj ni mnogo iskustva.
3. - Već smo vidjeli da se početnici na putu Božjem ponašaju na vrlo nizak način, koji pogoduje njihovom ukusu i sebeljublju. Ali nadolazi vrijeme kad Bog u svojoj dobroti hoće da ih ponese naprijed uzdižući ih na viši stupanj božanske ljubavi i oslobađajući ih niske uporabe osjeta i razmišljanja kojom su dosad tražili Gospodina na nesavršen i ograničen način. Napokon dolazi čas kad Gospodin čini da prijeđu na uporabu duha kojim će, oslobođeni od nesavršenosti, moći obilnije općiti s njime. S njihove strane ne manjka stanovita priprava na tako sretan prijelaz. I zaista su se oni već neko vrijeme vježbali u krepostima, premda potaknuti slašću koju su nalazili, ustrajali su u molitvi i razmatranju; oni su se odijelili od svjetovnih stvari i u Bogu su stekli nešto duhovne snage pomoću koje će - kao što drže dosta na uzdi sklonosti prema stvorovima - moći i pretrpjeti radi ljubavi Božje nešto muke i suhoparnosti i neće okrenuti svoje korake natrag plačući za boljim prošlim vremenima. Kada, dakle, oni s najvećim užitkom i ugodnošću obavljaju duhovna vježbanja, kada im - kako se njima čini - najjasnije sjaji sunce božanskih milosti, upravo tada Bog potamnjuje svu ovu svjetlost i zatvara im izvor slatkih duhovnih voda što su ih uživali u Bogu kad god i koliko god su htjeli: jer, kako su zaista bili nježni i slabi, nisu im vrata zatvorena, prema izreci svetog Ivana u Otkrivenju. Gospodin ih, dakle, ostavlja u tami, tako da ne znaju kamo će s osjećajem mašte i razmišljanjem. Ne znaju učiniti ni jedan korak u razmatranju, kako su prije običavali, jer ih u ovoj noći izdaje unutarnji osjet. Ostavlja ih u tolikoj suhoći da ne samo ne crpe sok i užitak u duhovnim stvarima, nego, naprotiv, u njima nalaze muku i gorčinu. A razlog tome jest, kako smo prije rekli, što Bog, videći kako su ponarasli, zato da bi se još više ojačali i izašli iz povoja, odbija ih od svojih slatkih grudi i, spustivši ih iz svojeg naručja, potiče ih da hodaju svojim nogama; a oni ostaju veoma začuđeni nad ovim postupkom, videći da sve ide obratno negoli prije.
4. - Redovito se ovo dogada nakon prvih početaka, i to sabranim i povučenim osobama prije negoli drugima, ukoliko one, slobodnije od prigoda da se vrate natrag, brže ispravljaju svoj ukus prema svjetovnim stvarima, što se upravo i traži za ulazak u ovu sretnu noć osjeta. Dapače, početnici su uvedeni u tamnu noć većinom ne mnogo poslije negoli što su se predali Gospodinu, i to redovito tako da sami nisu svjesni suhoća kojima su podvrgnuti.
5. - O ovom čišćenju osjeta, pošto je tako običajno, mogli bismo navesti velik broj svjedočanstava Svetoga pisma, gdje se na svakoj stranici, osobito u psalmima i prorocima, nalaze mnoga svjedočanstva koja se na to odnose. Ali na tom se neću zadržavati, jer onomu koji nema prigode pogledati biblijske tekstove bit će dosta i svagdanje iskustvo.