Dopire tvoj glas izdaleka, ali osmijeh je onaj isti, vragolasti, dobar, tvoj.
Smiješ mi se, prijetiš da ćeš mu reći moje šifre a onda onako usput otkrivaš tajne svoga srca (vidi, vidi tko bi rekao da su tako slične)
Sjećaš li se kako smo pronašli blago na dnu mora?
A one ribe?
Susrele se naše dvije duše sa osmijehom na licu i cijeli se Svemir s nama smije.
Srca vuku zlatne niti iz dubina, pa bisere na njih nižu i sirenama ih meću na vrat.
Bezbrojne živote, bezimeni, prošli smo mi...vjerujem da se duše uvijek nekako ponovno nađu.
Pa se između dva smijeha stvaraju neki novi konopi za zauvijek.
Naše riječi i još glasniji govor očiju
Tvoje dobrodošla si i moja sreća (dio si mog života)....
Post je objavljen 15.09.2008. u 22:08 sati.