Marketing
Vrijedna uspomena
Prazan papir je kao dijete. Novorođenče bez grijeha i dugova, riječi i slogova, tek pokoja suza, kao da unaprijed želi nagovijestiti da mu je žao ono što će učiniti, namjerno propustiti, slagati i opsovati nakon brutto proživljenih godina.
A što ocijediti s vremenom koje uzima i daje, lihvari i trguje, da bi pomiješalo najgore i najbolje, djecu naučilo što su ljudi, a što životinje, i kako se opredijeliti za ono što im je najprihvatljivije. Jer mnogo toga ljudi čine iz obijesti i nedovršenih misli koje su uzele prečice, a još više zbog iskustava kojima kite blagdanska drvca što slave odluke koje ih koštaju sutrašnje svakodnevice.
Naspram mnogih prošlih mjeseci i tjedana, osjećam sutra kao dar drugačijeg pošiljatelja. Ovaj sam puta sama napisala adresu i navlažila marku što će gostovati unutar mog sandučića. A svejedno ne znam što je unutra. Jedino u što sam sigurna je da se dobro osjeća. Možda je to lijepa gesta ili pogled razumijevanja, možda će se sunce zapetljati u pramenove kose što ću je mrsiti prstima sa svog balkona, možda ću dobiti razglednicu s nečijih usana i zataknuti je na zid vrijednih uspomena.
Mislim da ću biti bolja nego što sam danas, jer imam razloga. Ima još ljudi, kojima se isto dopada....
Post je objavljen 15.09.2008. u 20:58 sati.