Jučer je i službeno svoju karijeru okončao Stefan Holm. Završio je na drugom mjestu s preskočenih 233 slično kao i Pekingu gdje je bio četvrti. Kao i u Pekingu, i jučer je pobijedio Andrej Silnov.
Skoku u vis, za razliku od mnogih drugih atletskih disciplina, možemo lako odrediti i početak i začetnika moderne ere: 1968., OI u Meksiku, Dick Fosbury. Od tada je scenom prošlo puno sjajnih šampiona. Stefan Holm je svakako bio jedan od najvećih.
Holm nije bio lovac na svjetske rekorde; uostalom, on čak nije ni švedski rekorder (Patrik Sjoberg, 242). Holmov osobni rekord iznosi svega 240 što se uopće ne čini konkurentnim prema 245, još uvijek važećem Sotomayorovom rekordu. (Nećemo sad o kontroverzama oko Sotomayora.)
Čime bi onda Holm zaslužio da ga pamtimo? Evo: Holm je doslovno bio Hic-Rhodus-hic-salta skakač. Nije propuštao natjecanja, uključujući i lokalna prvenstva, a na njima se obično nije dao pobjeđivati. Holm je olimpijski pobjednik iz Atene, te osvajač još 10 (!), pretežno zlatnih medalja (6) s europskih i svjetskih prvenstava. Uvijek pribran, skoncentriran i uvijek hladnokrvno u najboljoj formi kad god je bilo najvažnije. Otprilike kao i slavni njegovi zemljaci istog kova: Stenmark, Borg, Wassberg, Edberg, Bokloev, Waldner.
Sve to skupa i ne bi bilo baš pretjerano zanimljivo da Holm nije visok samo 181! Te se uvijek među konkurentima činio kao plejmejker zalutao iz drugog sporta u kojem se skače. (Olimpijski pobjednik Silnov ima 199.) Holmov osobni rekord premašuje njegovu vlastitu visinu za 59 centimetara! I u tome je svjetski surekorder, bar među ozbiljnim natjecateljima (Nagradno pitanje: tko je kolega surekorder u visini skoka preko vlastite glave?)
Eto. Holm je od danas u penziji. Od sutra, medalje u skoku u vis su rezervirane za dvometraše i natjecanja možda neće više biti tako zabavna. Zato, evo malo zabave za kraj:
Post je objavljen 14.09.2008. u 09:01 sati.