Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/inspektorclouseau1

Marketing

Dajmo da parkiraju

Živimo u teškom vremenu. Ako je nekad čovjek čovjeku bio vuk a danas je čopor vukova. Živimo u okrutnom vremenu u kojem svi samo gledaju na sebe i zadovoljenje svojih egoističnih potreba. Nitko više ne mari za potrebe slabih i potlačenih, potrebe onih koji nemaju ili ne mogu. Znam, reći ćete da je uvijek tako bilo. Slažem se s tim ali u današnje vrijeme su takve pojave poprimile zastrašujuće razmjere. Ne, ne, nemojte misliti da se radi o situaciji u Darfuru ili uraganima poharanom Haitiju ili možda ratom razorenoj Gruziji. Ne, nepravda "koja do neba vapije" događa se ovdje kod nas u Hrvatskoj, točnije u Zagrebu i to pred našim očima. Ugrožen je najslabiji, najranjiviji sloj našeg društva: saborski zastupnici. Ljudi bez kojih ne bi bilo nas, naših života, zakona koji oni donose za naš sveukupni boljitak, da nema njih danas ne bismo u petoj brzini hrlili u Europsku uniju.To su ljudi koji na saborskim zasjedanjima svakodnevno izlažu svoj život na kocku, ljudi koji izmoreni radom ponekad i zaklope oko na radnom mjestu, ljudi koji ručak u saborskom restoranu plaćaju čak dvanaest (12) krvavo zarađenih kuna, ljudi koji imaju plaćen boravak odvojen od obitelji, plaćene troškove službenih putovanja, putovanja na posao i s posla, ljudi koji imaju pravo na besplatan javni prijevoz, ljudi koji su sebi omogućili umirovljenje s pedeset godina i saborsku mirovinu nakon samo pola mandata. I sad se neki pametnjaković drznuo predložiti tim nadljudima mučenicima da plaćaju parkiranje svojih automobila u najmodernijoj podzemnoj garaži na Tuškancu. Zamislite bezobrazluka! Plaćati parking! Saborski zastupnici bi trebali plaćati parking!? Doduše iznos je smanjen na samo 30% od punog iznosa ali je suma od 300 kn i dalje skandalozno visoka. Nevjerojatno je da netko uopće može pomisliti da bi zastupnici trebali odvojiti taj iznos od svojih crkavica koje mjesečno znaju biti i po dvadesetak tisuća kuna. Strašno, kamo sve to vodi? Je li itko pomislio koje bi mogle biti posljedice te bezumne odluke? Već vidim Ingrid Antičević Marinović kako u Borovu kupuje štikle na rasprodaji, Đapića kako skuplja plastične boce po kvartu a Pusićku kako skuplja glomazni otpad i akumulatore. Bojim se da zbog toga nećemo tako brzo u EU! Narod koji se tako odnosi prema svojim zastupnicima nije ni zaslužio bolju vlast. Idem sad nazvati Pusićku da dodje po stari akumulator koji sam jutros našao u garaži. Bolje da ga poklonim njoj nego onom pohlepnom Romu Tarzanu. Ili da ga ipak ponudim Hebrangu?

Post je objavljen 13.09.2008. u 18:12 sati.