Marketing
rose: gutljaj iz rijeke sjećanja ...
Albinoni - Adagio - Desiderata
Ledeno hladan gutljaj Mnemosyne kliznuo je Roseinim grlom.
Preplavio ju je prekrasan osjećaj olakšanja, kao žednoga putnika koji prelazeći pustinju stigne u oazu.
No, istoga trena, led se pretvorio u plamen koji sažiže.
U Roseinoj svijesti zatreptaše krila plavog leptira, treptaji se ubrzaše, leptirova krila crveno zaplamtješe ...
Bujica sjećanja preplavila je Rose tako silovito i tako bolno da je izgubila svijest.
...
...
Oblaci ... visoki, paperjasti, nebom brzo putuju, vjetrom gonjeni ...
... ležim na livadi, visoke travke njišu mi se nad glavom ... a ja želim poletjeti, dok zemlja nam se pod nogama izmiče, poletjeti ... o, kako želim poletjeti, s Tobom ...
Mjesečev odsjaj na tihoj vodi ... a mi plovimo, zagrljeni, u čunu što se na mjesečini ljuljuška ... dok obale promiču kao sjene ... ja ljubim Te, Ti ljubiš me ...
Što li to na nas pada, Jedini, pahulje ... il' behari?
... ljubim prvi mraz u Tvojoj kosi, a Ti mi šapćeš: Noćas na trešnjev cvijet mirišeš ...
Ogrćeš me svojim plaštom, Bože snova, tonem u toplu tamu ... gubim se u Tvojem zagrljaju ... nek' ne svane, nek' nikad ne svane, ta zora nemilosrdna koja nas razdvaja ...
A već je tu, na pragu ... sviće, a Albinonieva Desperata ječi, dok ljubiš me, na rastanku ...
...
Mnemosyna je tekla i hučala, obale su joj se plavile od cvjetova nezaboravka. Rose je ležala bez svijesti, u Morpheusovu zagrljaju ... dok su sjećanja u njezinu duhu lepršala ... k'o krila leptira koja udaraju o prozorsko staklo ...
Dodatak: nedjelja, prohladno, oblačno ...
