I Wakayama ima svoj -jo (dvorac), kao i osački sagrađen po Toyotomijevoj naredbi, kao i osački betonska rekonstrukcija izvornoga koji je izgorio u Drugom svjetskom ratu, kao i osački zapravo je muzej. No za razliku od osačkog malen je i simpatičan, i okružen opsežnim parkom. Šteta što je vrijeme bilo oblačno...
Opkop.
Brdo na kojem je dvorac sagrađen zove se Torafusu, izvaljeni tigar, jer navodno tako izgleda s mora. Dvorac je preuzeo taj nadimak, i kip tome u čast podignut je blizu ulaza u park.
Druga verzija, iz 1959, jer je prva uništena... u ratu, naravno.
Eye of the tiger. ;)
Kad je oblačno, fotografije mi ispadaju čudno dvobojno... (trobojno, ako crnu računam u boju.) Nije da loše izgleda. :)
Osobno su mi najljepši dio dvorca bedemi, građeni od prilično zelenog kamena koji je dodatno ozelenjen mahovinom i inim raslinjem.
Ima li koji mineralog u publici koji može ove stijene identificirati na pogled? Uzela sam uzorak za rendgensku analizu, ali ne znam hoće mi li ga se dati mljeti... ;)
Otvor za bacanje kamenja opsadnicima na glavu.
Reciklirano kamenje u bedemu.
Dvorište unutarnjeg kruga dvorca.
Zabat.
Ovaj lepezasti uzorak karakterističan je za Tokugawa šogunat (koji je preuzeo dvorac).
Muzejska postava je klasična: oklopi i oružje.
(bojni prsluk, kojeg vojvoda nosi preko oklopa)
Ovakvu "bradavicu" nisam dosad viđala na oklopima. Vjerojatno služi za pričvršćivanje nekog drugog dijela opreme.
Muzej i sam dvorac je zgodno uređen, jer se u krug obiđu sve zgrade koje okružuju unutrašnje dvorište bez izlaženja na otvoreno.
Pogled kroz prozor.
Soko na zaslonu.
Soko na nebesima.
Pogled s vrha glavnog tornja na grad i oblacima zavijena brda.
Shachi (ribetina) na jednom od krovova.
I Wakayama ima svoje temari svilene lopte, no ove su namijenjene vješanju.
Još malo zelenog stijenja u jesenskom ugođaju.
Još slika na Photobucketu.
Post je objavljen 10.09.2008. u 16:02 sati.