Marketing
rose: na putu do mnemosyne (3) ...
enchanted doll
(prethodni nastavak)
Kada je Thanatos povukao Rose u Lethin vir, ona je uspjela ispljunuti dio gutljaja koji ju je Bog smrti prisilio progutati. Upravo stoga Rose je sačuvala sićušne fragmente sjećanja. Sjećala se značenja nekih riječi, prepoznavala je predmete, razlikovala ljude od životinja, životinje od biljaka, pijesak od vode, zemlju od oblaka ... No, nije joj ostalo ništa od osobnih uspomena. Nije pamtila svoje ime, ni događaje iz svoje prošlosti, nije pamtila ni prepoznavala ni Morpheusa, nije se sjećala da ga je ljubila ... Nije znala ni gdje se nalazi ni kako je u Had dospjela.
Thanatos nije uspio u potpunosti provesti svoj naum. Potpuno izbrisati uspomene nije bilo u njegovoj moći, on je Rosei samo zapriječio put do sjećanja. Sva su njezina sjećanja ležala negdje duboko u Roseinoj svijesti, a ona se upinjala dosegnuti ih. Thanatos nije mogao uništiti ni Roseinu sposobnost učenja, a ona je uvijek učila brzo i s lakoćom. Gutljaj Lethe nije naškodio ni Roseinoj intuiciji. Sve te okolnosti omogućile su Rosei da se, uz Morpheusovu pomoć, ponovo počne ubrzano razvijati. Više se nije otimala iz Morpheusovih ruku, sad mu se neprestano obraćala upitno pokazujući predmete koji su ih okruživali i pažljivo slušajući sve što bi joj Morpheus govorio. Morpheusu je silno godio taj zadivljeni pogled kojim ga je Rose gledala, godilo mu je biti Roseinim učiteljem. S uzbuđenjem je pratio kako Rose, iz dana u dan, iz sata u sat, napreduje. Slušala je njegove upute i pouke sve pažljivije, reagirala ne njegove molbe, pogađala njegova raspoloženja.
Petog dana pješačenja u smjeru rijeke sjećanja, Rose je progovorila prvu riječ. Izgovorila je naglas riječ koju je u tih pet dana Morpheus najčešće izgovarao, obraćajući joj se. Izgovorila je svoje ime: Rose ...
Morpheus je uskliknuo od radosti: Rose! ...
Rose se nasmijala i uprla prst u svoje grudi: Rose?
Rose ... jedina moja i najdraža ... Rose ...odgovorio je Morpheus na rubu smijeha, na rubu plača. Tada je Rose pokazala prstom na Morpheusa i upitno ga pogledala, a on je izgovorio svoje ime, upirući prstom u sebe.
Morpheus, ponovila je Rose.
Morpheus ...
Ah, Rose, kako mi je nedostajao Tvoj glas ...
Zvuk izgovorenog Morpheusova imena kao da je u Rose pokrenuo duboko zapretane osjećaje, ona se nagnula, zagledala se Morpheusu u oči, a zatim poluotvorenim usnama dotaknula Morpheusove usne.
Dok ga je ljubila, kao dijete i kao žena istodobno, Morpheus je pomislio: Poljubac je to koji ću pamtiti, sjećanje na taj poljubac trajat će mi do kraja svih stvari ...
U tom su se poljupcu treptaji bliskosti spajali s uzbuđenjem neizvjesnosti i očekivanja, usne su im se prepoznale, duše dotakle. Kad im se usne razdvojiše, Rose je grunula u plač. Morpheus ju je obujmio u zagrljaj puštajući nek' joj suze teku.
Kada se konačno smirila i pogledala ga, još uvijek mokrih trepavica i obraza, Morpheus joj je rekao:
Poslušaj, Rose, to huči Mnemosyne ...
Morpheus je silno želio da se Rose prisjeti svega ... a ipak, negdje duboko u sebi, pomalo je žalio što će se Rose sjetiti i svih njegovih grijeha. Pomalo je žalio što ga više neće gledati tim djetinjim pogledom punim obožavanja, pogledom u kojem i on sam sebe vidi kao snažnog, pouzdanog, nepogrješivog ...
(nastavak slijedi)
Copyright © 2008. by rusalka- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.
Dodatak: You Tarzan, me Jane ... hihihi
Show me everything, Jedini,
and show me how ...
a nečega ću se valjda i sama dosjetiti ...
Post je objavljen 11.09.2008. u 23:59 sati.