U prošlom sam pisanju spomenuo kako sam prilikom približavanja plaži, sa psom na povodniku i držeći se uz sam rub plaže gdje je zapravo stazica kojom se prolazi po plaži, doživljavao prženje laserskim pogledima plažera i kupača. Jednostavno sam morao pomoći ženici i bebi da se smjeste na plaži...nisam imao izbora...i stvarno sam pazio da pas niti ne prolazi blizu nekoga od prisutnih plažera i kupaća...hm hm...stvarno mi nije jasno čemu ti strogi i osuđujući pogledi...no dobro, nikakvih nezgodnih situacija nije bilo i sve je to prošlo sasvim OK.
Ali ne pišem to da bih osuđivao plažere i kupaće...to je njihov teritorij i ja sam, prilazeći im sa psom, narušio mir i sigurnost koju im daje zabrana dovođenja pasa na plažu.
No ono što je super zanimljivo...kada bi naša mala obitelj šetala mjestom...pogledi plažera i kupaća, koji su se namazani kremicama i od sunca pocrvenjelim nosevima uputili u điravanje, bili su blagonakloni, puni simpatije, čak bi izmamili i poneki osmijeh, a da ne govorim koliko nam je ljudi prilazilo sa riječima "kako slatki mali pesek i kako dobra beba". Ta me reakcija ne čudi...žuti slatki pas sa reklame, beba koja se smije, ženica i ja opušteni prepuni gušta...a da ne govorim koliko pozitivne pažnje smo privlačili kada bi pas i ja na rivi izvodili kojekakve trikove i neke elemente koje utreniravamo, dok beba žustro maše ručicama i vrišti veseleći se pesonji...vjerujem da je to čista psihologija.
Samo da kažem...mi smo i na plaži isti takvi kakve ste nas pozitivno doživljavali prilikom šetnje mjestom...samo nam niste dali priliku da vam to i pokažemo...
Post je objavljen 09.09.2008. u 08:00 sati.