Kako bi se dobro borio protiv neprijatelja, Kristov vojnik treba svim silama izbjegavati uznemiravanja i nemire srca
Kao što, nakon što izgubimo mir srca, trebamo učiniti sve da ga povratimo, tako trebaš znati da se na svijetu ne može ništa dogoditi, a što bi ti moglo s razlogom oduzeti ili uznemiriti mir srca. Moramo se, dakako, žalostiti zbog naših grijeha, ali sa smirenom boli na način kako sam gore na više mjesta pokazao. Isto tako, bez uznemirenosti duše, s pobožnim osjećajem ima se samilosti prema drugom grešniku te se unutar duše oplakuju njegovi grijesi.
S obzirom na druge teške i tegobne događaje kao što su bolest, rane, smrt čak i naših najbližih rođaka, kuge, ratovi, požari i slična zla, premda su od ljudi ovoga svijeta odbačeni kao protivni naravi, ipak ih s božanskom milošću možemo ne samo željeti, nego ih i smatrati dobrima kao pravedne kazne za zločine i kao prigodu za kreposti za dobre ljude. Zbog tih razloga ih podnosi i naš Gospodin Bog i ako želimo udovoljiti njegovoj volji, mirne ćemo duše prijeći preko svih gorčina i protivština ovoga života. A budi sigurna da se svaka naša uznemirenost ne sviđa njegovim božanskim očima jer je ona, bez obzira koje joj je podrijetlo, uvijek popraćena nesavršenošću i uvijek proizlazi iz kakva zla korijena ljubavi prema sebi.
Stoga uvijek drži budnom stražu koja će te, tek što opazi štogod što bi te moglo smetati i uznemiriti, upozoriti kako bi ti uzela oružje za obranu, razmatrajući da sva ona zla, premda tako izgledaju naizvana, ipak nisu prava zla niti nam mogu oduzeti prava dobra. Budi svjesna da ih sve uređuje ili pripušta Bog za spomenute ispravne ciljeve ili za druge nama nepoznate, ali bez sumnje najispravnije i najsvetije. Tako, ostajući mirne duše u bilo kakvu, pa i štetnom događaju, može se učiniti puno dobra; inače će svaka naša vježba donijeti malo ili nimalo ploda.
Treba reći da dok je srce uznemireno, uvijek je izloženo različitim neprijateljskim udarcima, a što je još gore, u takvu stanju mi ne možemo dobro paziti na ispravan i siguran put kreposti.
Naš neprijatelj, koji jako mrzi ovaj mir kao mjesto u kojem prebiva Duh Božji kako bi izveo velike stvari, često nam pod prijateljskim obličjem pokušava oduzeti mir služeći se različitim željama koje su prividno dobre. No, njihova prijevara može se, između ostaloga, prepoznati po činjenici da nam oduzimaju mir srca. Kako bi popravila tu štetu, kada te straža upozori na kakvu novu želju, ne otvaraj joj vrata srca ako je prije ne predstaviš Bogu slobodna od bilo kakove navezanosti i htjenja i, ispovijedajući vlastitu sljepoću i neznanje, uporno ga zamoliš da ti svojom svjetlošću da vidjeti dolazi li od njega ili od protivnika. A uteci se, ukoliko možeš, i sudu svoga duhovnika.
Ako bi želja i bila od Boga, prije negoli je ostvariš, pokušaj umrtviti svoju pretjeranu živost jer će djelo, kojem prethodi takvo mrtvljenje, Bogu biti puno draže nego da je učinjeno s pohlepom naše naravi; štoviše, Bogu će ponekad biti draže mrtvljenje nego samo djelo. Tako, tjerajući od sebe zle želje i ne ostvarujući one dobre prije negoli si potisnula poticaje naravi, zadržat ćeš u miru i u sigurnosti stijenu vlastita srca. A za sačuvati ga posve smirena potrebno je braniti ga i čuvati od određenih prijekora i nutarnje grižnje protiv sebe same: ovi ponekad dolaze od đavla premda se, zbog činjenice da te optužuju za kakav nedostatak, čine da su od Boga. Po njihovim plodovima prepoznat ćeš odakle dolaze.
Ako te ponizuju, pomažu ti da marljivo vršiš dobra djela i ne umanjuju ti pouzdanje u Boga, od kojega ih trebaš primati sa zahvalnošću. Ali ako te zbunjuju te te čine malodušnom, nepovjerljivom, lijenom i sporom u dobru, smatraj sigurnim da dolaze od protivnika. Ti ih, pak, ne slušaj, nego nastavi sa svojim vježbanjem.