Jedan je poludio
od uzasa,
trci ulicom
i dere se:
"Ljudi,
izadjite,
ne bojte se,
ovo nije bombardovanje,
ovo je proslava,
ljudi,
ne bojte se,
proslava..."
Puce mi pred ocima:
sjetih se kako je,povremeno,
gorilo nebo nad Grbavicom
i kako je oficrska bratija,
u svojoj grandioznoj prostoti,
vitlala"Crvenim zastavama",
prazneci ih do posljednjeg
metka.
I bi mi jasno u trenu:
Pucati u neduzno Nebo,
ili u goloruke ljude,
stvar je momenta,
prilike,
ali najprije,
stvar je
nepojmljive bijede,
sto sumanuto orgija
kad piruje:
bilo
"velike Zvezdine pobede",
bilo
vulgarnu politicku opciju!
(16.II 1993.)
Post je objavljen 08.09.2008. u 15:08 sati.