POMORSKO PRAVO
PRAVNI POJAM BRODA, VRSTE BRODOVA I INDIVIDUALIZACIJA BRODA
Pomorsko pravo čini sustav normi koje reguliraju odnose u svezi s pomorskim djelatnostima. Samostalno je i uređuje sve odnose sustavno.
BROD je plutajući objekt na moru, a obuhvaća sve naprave koje su građene tako da se održavaju na morskoj površini.
VRSTE BRODOVA: ratni brodovi i brodovi trgovačke mornarice.
- putnički brod – svaki brod koji je ovlašten prevoziti više od 12 putnika
- nuklearni brod – brod opremljen nuklearnim postrojenjem
INDIVIDUALIZACIJA BRODA:
1. državna pripadnost broda – pravna sveza između broda i države čiju zastavu brod ovlašteno vije.
Materijalni uvjet za stjecanje pripadnosti je da vlasnici broda imaju sjedište u državi u kojoj je brod.
Formalni uvjet – upis u upisnik brodova / fakultativno-obvezatno
2. ime i oznaka broda – ime na prijedlog vlasnika broda određuje Ministarstvo Vlade RH. Oznaka broda – redni broj popisa broda, vrsta objekta i kratica naziva objekta.
3. luka upisa – luka na čijem je području sjedište lučke kapetanije koja vodi upisnik
POMORSKO IMOVINSKO PRAVO
STVARNA PRAVA
Stvarnim pravom se reguliraju odnosi među pravnim subjektima glede stvari. Stvarna prava su apsolutna, djeluju prema svima!
OSNOVNE IMOVINSKOPRAVNE OSOBINE BRODA
Brod je pokretna, nepotrošna i sastavljena stvar. Stvarna prava na brodu upisuju se u upisnik brodova. Potreban je pismeni oblik, jer ako nije sklopljen u pisanom obliku, nema pravni učinak. Odredbe o konstitutivnosti upisa zbog prirode stjecanja stvarnih prava ne odnose se na sljedeće slučajeve:
1. prijelaz prava vlasništva broda na osiguratelja prihvaćanjem izjave osiguranika o napuštanju broda
2. stjecanje stvarnih prava nasljeđivanjem, dosjelošću i javnom sudskom prodajom
3. stjecanje i prestanak prava na potonulim brodovima
4. proglašenje broda pomorskim plijenom, odn. ratnim plijenom na moru
Pomorski zakonik predviđa da se brod ne može brisati iz hrvatskog upisnika ako se tome protivi vjerovnik privilegiranih tražbina. Ne mora biti zabrana ako se u sud položi svota u visini potraživanja spomenutih vjerovnika ili se dade neko drugo zadovoljavajuće rješenje.
Ako u upisnik brodova nije ništa drugo upisano, pravo vlasništva na brodu u gradnji obuhvaća i stvari koje se nalaze na brodogradilištu iako nisu ugrađene u brod u gradnji, ako su prema svojoj izradi određene isključivo za ugrađivanje u određeni brod ili njegov pripadak, ili su vidljivo obilježene ili izdvojene za ugrađivanje u brod.
Naručitelj ima pravo odrediti jednog ili više inspektora gradnje. Ako inspektor gradnje utvrdi da izvođenje nekih radova nije u skladu s odredbama ugovora i pravilima struke, dužan je uputiti brodograditelju pismene primjedbe.
PRAVO VLASNIŠTVA
Vlasnik broda može:
1. prenijeti brod na drugu osobu uz naknadu ili bez naknade
2. osnovati hipoteku na brodu
3. prenijeti ili otuđiti napuštanjem broda korist na osiguratelja
4. sklapati ugovore o plovidbenim poslovima i o zakupu
Brod u gradnji može biti u suvlasništvu koje se dijeli na jednake idealne dijelove. Pravo vlasništva nad brodom u gradnji obuhvaća stvari koje su u brod u gradnji ugrađene.
Naslovi stjecanja i gubitak prava vlasništva na brodu – tu se ubraja: ugovor o gradnji broda, proglašenje broda pomorskim plijenom, prijenos prava vlasništva na osiguratelja napuštanjem broda, izjava o napuštanju broda, isplata naknade iz osiguranja.
UGOVOR O GRADNJI BRODA
Ugovor kojim se brodograditelj obvezuje prema projektnoj i tehničkoj dokumentaciji sagraditi novi brod u određenom roku, a naručitelj se obvezuje da će za to isplatiti određenu naknadu. Taj ugovor mora biti u pisanom obliku. Brod pripada brodograditelju u tijeku gradnje. Naručitelj ima pravo nadzora nad gradnjom broda. Ako nastupi šteta, a naručitelj to nije uočio, treba ga obavijestiti, ako brodograditelj nije projektant mada može odgovarati za proces gradnje. On može brod zadržati u luci dok mu ne bude isplaćena ugovorna tražbina-pravo retencije. Brodograditelj odgovara za skrivene nedostatke ako se pojave u tijeku 1 godine.
ZALOŽNA PRAVA
Stvarno pravo na tuđoj stvari prema kojem vjerovnik ima pravo namiriti se iz založene stvari (založni vjerovnik i založni dužnik)
Hipoteka na brodu – založno pravo prema kojem je vjerovnik ovlašten namiriti se iz prodajne cijene broda, ostvarene sudskom prodajom, a može namiriti svoje potraživanje i iskorištavanjem broda. Ugovor je osnova za upis hipoteke. Hipoteka obuhvaća sve sastavne dijelove broda i njegove pripadke, obuhvaća i nuzgrednosti broda (materijalni ekvivalent umanjene vrijednosti broda zbog oštećenja broda.) Tu spadaju: a) potraživanja po osnovi naknade štete za još nepopravljena materijalna oštećenja koja je brod pretrpio. b) potraživanja po osnovi zajedničke havarije ako se odnose na nepopravljiva oštećenja. Hipoteka obuhvaća i naknadu iz osiguranja broda koja pripada vlasniku broda. Brod opterećen hipotekom može se trajno povući iz plovidbe samo uz prethodni pristanak hipotekarnih vjerovnika. Hipotekarni vjerovnici imaju prednost namirenja iz broda pred običnim vjerovnicima, ali prvi se namiruju brodograditelji i pomorske privilegije. Na hipoteci se može osnovati podhipoteka.
Zajednička hipoteka – hipoteka jedne tražbine na 2 broda. Hipoteka prestaje brisanjem, prodajom broda u ovršnom postupku i proglašenjem broda pomorskim plijenom.
Mortgage – institut angloameričkog prava kojim vjerovnik ima pravo tražiti posjed prije dospjelosti svoje tražbine. On mora položiti račun o upravi brodom. Ako ne može vratiti brod nema pravo naknade iz imovine dužnika.
PRIVILEGIJ NA BRODU
Tražbine koje imaju prvenstvo namirenja, to su zakonske založne tražbine koje prate brod u čije god ruke došao. Za njihov pravni učinak prema trećima nije potreban upis.
a) sudski troškovi u postupku osiguranja broda, nadzora i čuvanja broda
b) plaće zapovjednika i ostalih članova posade
c) nagrada za spašavanje na moru
d) naknada štete zbog sudara brodova
e) tražbina iz ugovora koje je zapovjednik broda sklopio za potrebe broda.
Tražbine osigurane privilegijom na brodu posljednjeg putovanja imaju prednost pred tražbinama prethodnog putovanja.
Privilegiji na brodu prestaju: nakon isteka određenog roka-protekom 1 godine, prestaju i prodajom broda u stečajnom postupku, proglašenjem broda pomorskim plijenom.
LIEN – prema engleskom pravu podjela povlaštenih tražbina na brodu
a) martime lien – tražbine kojima se Admiralskome sudu daje jurisdikcija zahvatom stvari, a poslije njih na redu su: plaće, zajmovi, troškovi popravka…
b) passesori lien – pravo zadržanja broda (brodopopravljač i spašavatelj)
c) statutary lien – povlastice koje priznaje zakon, ali ne djeluju same po sebi, nego kad tražbina postane utužena.
Međunarodne konvencije o pomorskim privilegijama
1993 u Ženevi – izglasana je ova konvencija koja donosi pomorske privilegije:
a) tražbine za plaće i druge iznose koji se duguju zapovjedniku, posadi i dr.
b) tražbine za smrt ili ozljede uslijed iskorištavanja broda
c) tražbine s naslova nagrade za spašavanje broda
d) tražbine za lučke naknade
e) deliktne i kvazideliktne tražbine
Nabrojani privilegiji gase se u roku od 1 godine osim ako brod ne bude zaustavljen ili zaplijenjen, te to dovede do prisilne prodaje.
Svaka država ugovarateljica može u skladu sa nacionalnim pravom priznati pravo retencije na brod koji je u posjedu: 1. brodograditelja radi osiguranja tražbina za gradnju broda. 2. brodopopravljača radi osiguranja tražbina za popravak
OSOBE
BRODAR
Fizička ili pravna osoba koja je držatelj vlastitog ili tuđeg broda i nositelj plovidbenog pothvata. On posjeduje brod, upravlja njime, organizator je i poduzetnik plovidbe. Brodar imenuje i razriješava zapovjednika broda. Brodar je plovidbeni poduzetnik bez obzira na čijem brodu poduzima pothvat.
Za svojstvo brodara potrebna su 2 elementa:
1. posjed broda – mogućnost stvarnog raspolaganja brodom.
2. nositeljstvo plovidebenog pothvata- vlastito preuzimanje obveza i odgovornosti
Ograničenje odgovornosti brodara- ograničena odgovornost postoji kada dužnik:
a) odgovara za unaprijed određene svote cijelom svojom imovinom (osobna ograničena odgovornost)
b) kada odgovara vlastitom imovinom, dijelom imovine ili vrijednošću koja odgovara određenoj imovini (stvarna ograničena odgovornost)
Razlog ograničenja odgovornosti je gospodarskog karaktera, jer bi neograničena odgovornost mogla destimulativno djelovati na razvitak pomorskoga poduzetništva
Sustavi ograničenja odgovornosti brodara
a) sustav abandona – vlasnik broda odgovara neograničeno i osobno cijelom imovinom za čine i obveze zapovjednika, a ovime se može riješiti neograničene osobne odgovornosti broda i vozarine za putovanje na kojem je nastala obveza. Mogućnost abandona ne postoji za vlastita djela.
b) Sustav egzekucije – brodar odgovara za obveze brodom i vozarinom, a ta se imovina podvrgava postupku izvršenja da bi se namirili vjerovnici.
c) Sustav odgovornosti ograničena na određenu svotu-brodar odgovara svom svojom imovinom ali samo za unaprijed utvrđene svote. Brodar se ne može poslužiti ograničenjem odgovornosti ako ga tereti osobna krivnja
KONVENCIJA O OGRANIČENJU ODGOVORNOSTI VLASNIKA POMORSKIH BRODOVA
1957 – konvencija u Bruxelessu-tražbine za koje brodar može ograničeno odgovarati:
a) tražbine zbog smrti ili tjelesnih ozljeda osobe koja se nalazi na brodu radi prijevoza
b) tražbine zbog smrti nepažnjom osoba na brodu za koje odgovara brodar
c) tražbine iz odgovornosti za podizanje broda
d) tražbine iz odgovornosti koja proizilazi iz oštećenja lučkih napora??
Pravo na ograničenje tražbine imaju: brodovlasnik i spašavatelj . Za obračunavanje tražbina prihvaćen je tzv. SDR ili Special Drawing Right-posebno pravo učenja
OPĆE OGRANIČENJE ODGOVORNOSTI BRODARA U RH – tražbine ograničene odgov.:
a) tražbine zbog smrti ili tjelesne ozljede ili zbog gubitka ili oštećenja imovine
b) tražbine zbog štete koja proizilazi iz zakašnjenja u morskom prijevozu
c) tražbine zbog šteta koje proizilaze iz izvanugovornih prava
d) tražbine drugih osoba zbog mjera poduzetih radi smanjenja štete
PRIMATELJ- Osoba ovlaštena na primanje stvari od brodara. To može biti naručitelj ili treća osoba koja svoje pravo izvodi iz ugovora ili teretnice. Ako je izdana teretnica brodar je dužan predati robu, a ako nje izdana, brodar će predati robu osobi naznačenoj u ugovoru.
ZAPOVJEDNIK BRODA KAO ZASTUPNIK BRODARA – ova njegova funkcija se uvelike smanjila i svela na pomorsko tehničko rukovođenje plovidbenim pothvatom. On je danas obični izvršitelj brodarevih naloga. Po našem pravu zapovjednik ima pravo zastupanja broda-on je zakonski zastupnik brodara, u 2 slučaja:
1. ovlašten je da u ime i za račun brodara u mjestu izvan sjedišta brodara sklopiti ugovore o spašavanju i pravne poslove za izvršenje putovanja.
2. ovlašten je da u ime i za račun brodara zaključi ugovore o pomorsko plovidbenim poslovima osim brodskog ugovora na vrijeme za cijeli brod
Brodar može uvijek ograničiti ovlaštenja koja zakon daje zapovjedniku.
POMORSKI AGENT – on se obvezuje da na temelju punomoći u ime i za račun nalogodavatelja obavlja pomorske agencijske poslove, te poslove pomaganja, posredovanja, zastupanja, a nalogodavac plaća troškove i daje nagradu. Agencijski poslovi su oni koji se odnose na plovidbu, iskorištavanje, gradnju. Poslovi pomaganja su različiti poslovi u svezi boravka broda u luci, mjesto za pristajanje broda, obavljanje formalnosti s carinskim organima. Brodar gubi pravo na ograničenje odgovornosti ako se dokaže da je šteta nastala zbog radnji koje je brodar učinio u namjeri da prouzroči štetu ili iz krajnje nepažnje, znajući da će šteta vjerojatno nastupiti.
PODUZETNIK NUKLEARNOG BRODA – 1962 u Briselu zaključena konvencija o nuklearnom brodu. Poduzetnik je osoba koja je glavni nositelj odgovornosti, a to su osobe:
a) Brodar – odgovara za sve obveze vezane za plovidbeno iskorištavanje broda, osim za posljedice nuklearnih šteta za koje odgovara samo poduzetnik
b) Poduzetnik- odgovara vrlo strogo na osnovi objektivne odgovornosti s ograničenim mogućnostima za oslobođenje od odgovornosti.
Konvencija prihvaća ograničenje odg. Do 1,5 mlrd. franaka za nuklearni brod.
NARUČITELJ- ugovorna stranka koja od brodara naručuje prijevoz stvari, tegljenje broda, obavljanje drugog plovidbenog posla.
KRCATELJ – to je naručitelj ili osoba koju on odredi i koja na osnovi ugovora o prijevozu stvari, predaje brodaru stvari radi prijevoza. On poduzima pravne radnje za razliku od slagača koji obavlja fizičke operacije. Krcatelj nakon ukrcavanja robe ima pravo od brodara tražiti izdavanje teretnice, dužan je na vrijeme predati zapovjedniku broda carinske i druge isprave potrebne za iskrcaj robe. Teret se ne može smjestiti na palubu. Krcatelj mora potpisati prijepis teretnice.
LUČKI AGENT – može biti ovlašten da posreduje prilikom sklapanja ugovora o iskorištavanju brodova, a može ga se ovlastiti i na zaključivanje ugovora.
AGENT TERETA – zastupa vlasnika tereta u odnosima sa brodarom i trećim osobama
AGENT OSIGURATELJA – osoba koja u ime i za račun osiguratelja sklapa ugovore.,
Prema opsegu punomoći agenti mogu biti:
- generalni agent – temeljem punomoći obvezuje se da će u ime i za račun nalogodavatelja obavljati sve poslove, mora biti u pisanom obliku.
- Specijalni agent – radi na temelju posebne punomoći koja mu daje pravo da sklopi samo jedan konkretan ugovor
OTPREMNIK – ugovorom o otpremanju otpremnik ili špediter se obvezuje da radi prijevoza određene stvari sklapa u svoje ime i za račun nalogodavatelja i obavi poslove potrebne za izvršenje prijevoza, a nalogodavatelj će isplatiti naknadu.
MEĐUOTPREMNIK – osoba na koju je glavni otpremnik prenio dio svojih obveza, povjerio mu djelomično obavljanje posla otpremanja.
PODOTPREMNIK – otpremnik kojem je glavni otpremnik povjerio u cjelini otpremanje robe, on zamjenjuje glavnog otpremnika obavljajući cijeli posao.
ODGOVORNOST OTPREMNIKA - po francuskom i po njemačkom sustavu
a) Po njemačkom sustavu otpremnik odgovara samo za izbor, odgovara samo ako te osobe nije odabrao pažnjom dobrog gospodarstvenika
b) Po francuskom sustavu – odgovara i za vozarev rad, za rizik i uspjeh prijevoza.
Naše pravo se priklonilo njemačkom sustavu, odgovornosti za izbor. Otpremnik može ugovorom preuzeti odgovornost za njihov rad.
Otprema sa fiksnom naknadom – ugovaranje jedne ukupne svote za izvršenje naloga o otpremi stvari, koja obuhvaća naknadu otpreme, naknadu troškova. Naknada je ugovorena u fiksnom iznosu bez obzira na visinu stvarne vrijednosti pojedinih usluga.
Skupna otprema – otpremnik odgovara za gubitak ili oštećenje stvari nastalih za vrijeme prijevoza do kojih ne bi došlo da nije bilo skupne otpreme.
Obveze otpremnika – dužan je upozoriti nalogodavatelja na nedostatke u njegovu nalogu osobito one koji ga izlažu većim troškovima ili šteti, upozoriti ga na nedostatke u pakirannu robe. Dužan je postupati s pažnjom dobrog privrednika i u interesu nalogodavatelja-mora postupati po uputama o pravcu puta, sredstvima i načinu prijevoza, mora položiti račun nalogodavatelja.
Prava otpremnika i obveze nalogodavatelja – nalogodavatelj mora isplatiti naknadu prema ugovoru, mora naknaditi troškove učinjene radi otpremanja stavri. Radi osiguranja naplate svojih potraživanja iz ugovora otpremnik ima pravo zaloga na stvarima koje su mu predane radi otpremanja.
Otpremnička potvrda – posebna isprava kojom otpremnik potvrđuje primanje robe.
Osnovni poslovi otpreme:
a) instradacija – određivanje prijevoznog puta
b) doziv robe – otpremnik daje uputu pošiljatelju kada i u koju luku robu otprema, zaključivanje ugovora o prijevozu robe, prihvat robe radi otpreme, otprema i doprema robe , ukrcaj, iskrcaj i prekrcaj robe, uskladištenje robe, kontrola carine
SLAGAČI – slagački se posao razvio u drugoj polovici 19. stoljeća – tada su mornari sami ukrcavali teret, vrijeme zadržavanja broda u luci nije bilo veliko?
Ugovor o slagačkom poslu je ugovor o djelu , njime se slagač obvezuje da će naručitelju posla obaviti jednu ili više operacija , a naručitelj će isplatiti naknadu. Slagač je odgovoran samo onome s kim je sklopio ugovor. Sa slagačkim poslom može biti spojen i prijevozni posao. Slagač radi za račun naručitelja uslugu, a to mogu biti i brodar, ukrcatelj ili primatelj.
UGOVORI O ISKORIŠTAVANJU BRODOVA
SISTEMATIKA
a) Ugovori o plovidbenom poslu
1. ugovori o prijevozu stvari morem (brodarski, vozarski ugovor)
- ugovori o prijevozu putnika i prtljage morem
- ugovori o tegljenju, odnosno potiskivanju morem
- ugovori koji se odnose na druge plovidbene poslove
b) Ugovori o zakupu broda
UGOVORI O PRIJEVOZU STVARI MOREM
Ugovorom o prijevozu stvari morem brodar se obvezuje da će prevesti stvari brodom, a naručitelj prijevoza da će platiti vozarinu. Ugovor je zaključen kad se stranke sporazume o bitnim elementima ugovora:
a) stvar
b) prijevozni put
Stvar se individualizira vrstom i količinom, a prijevozni put sporazumom strana. Ako luka nije odmah određena, onda je naručitelj to dužan učiniti to u određenom vremenu, a takvo određivanje luke se zove FOR ORDERS. Prijevoz mora biti naplatan. Pismeni oblik je propisan za ovaj ugovor. Postoje dvije vrste ovog ugovora:
1. Brodarski ugovor – CHARTER - brodar se obvezuje naručitelju da će prevesti stvar cijelim brodom, razmjernim dijelom broda ili brodskim prostorom. Brodar se obvezuje da će krcatelju na raspolaganje staviti cijeli brod valjano opremljen i sposoban za plovidbu i prijevoz robe. Brod mora biti individualiziran imenom i osobinama koje jamči brodar.
Supstitucijska klauzula – daje pravo brodaru da individualno označeni brod zamijeni drugim brodom. Ako se pojedini uglavci ugovora žele izmijeniti, onda se tiskanom obrascu dodaju novi uvjeti ili se brišu stari.
Formularni ugovor je onaj koji se sklapa po unaprijed utvrđenom obrascu.
Brodarski ugovor može biti:
a) BRODARSKI UGOVOR NA PUTOVANJU – brodar se obvezuje da će prevesti stvari tijekom jednog ili više unaprijed određenih putovanja.
b) BRODARSKI UGOVOR NA VRIJEME – naručitelj se koristi ugovorenim brodom određeno vrijeme plaćajući brodaru vozarinu po jedinici vremena.
Tijekom trajanja ovog ugovora naručitelj je ovlašten samostalno raspolagati ugovorenim brodom u komercijalnom pogledu. Naručitelj ipak neće moći odrediti putovanje koje bi izložilo brod ili posadu opasnosti koja se nije mogla predvidjeti. Zapovjednik izvršava naloge. Brodar odgovara naručitelju ako se radi o općim nalozima zapovjednika broda. Troškove pogona podmiruje naručitelj, plaća vozarinu, opskrbljuje goriva i maziva. Brodar plaća i uzdržava posadu.
Potprijevozni ugovor – SUBCHARTER- ugovor naručitelja, iz prvobitnog
brodarskog ugovora, s trećom osobom o prijevozu stvari istim brodom. Naručitelj ponekad nema dovoljno tereta za ispunjavanje cijelog brodskog prostora. Naručitelj odgovara svom
ugovorenom partneru jer mu je obećao uslugu. Brodar odgovara podnaručitelju i time se štiti njegov interes. Ako naručitelj prema podnaručitelju prihvati veće obveze nego što proizilazi iz glavnog ugovora brodar odgovara za višak obveza, samo ako se one uklapaju u uobičajene uvjete za takvu vrstu prijevoza, ako je naručitelj bio u dobroj vjeri.
POMORSKO VOZARSKI UGOVOR – brodar se obvezuje da će prevesti pojedine stvari iz jedne luke u drugu, a naručitelj da će platiti vozarinu/prevozninu. Mnoštvo tih pojedinih pošiljki čini GENERALNI TERET. Brodar može prevoziti robu bilo kojim brodom, brodski prostor nije element ugovora. Prilikom sastavljanja ugovora sastavlja se zaključnica- sadrži samo imena ugovornih stranaka, luku ukrcaja, odredišnu luku, vrstu i količinu tereta, a za ostale uvjete upućuje na teretnicu. Krcatelj predaje stvari brodaru uz bok broda ili pod vitlo ako ih i nije predao prije nego što je brod stigao u luku. Karakter plovidbe nije bitan za pojam tog ugovora.
IZVRŠENJE UGOVORA O PRIJEVOZU STVARI MOREM, PRIPREME ZA UKRCAJ. PRIJEVOZ STVARI, PRISTAJANJE, ISKRCAJ, UKRCAJ TERETA
PRETHODNO OSPOSOBLJAVANJE BRODA ZA PLOVIDBU
Jedna od temeljnih obveza brodara je osposobljavanje broda za plovidbu. Pažnjom urednog brodara treba osposobiti brod za plovidbu. To je pažnja srednje sposobnog brodara, a to je onaj koji u svojim postupcima ulaže barem onoliko pažnje koliko se od njega zahtijeva u uvjetima društvenog razvitka. Brodom odgovara na osnovi pretpostavljene krivnje. Svoju pažnju je dužan ulagati do početka putovanja, nakon toga je oslobođen te dužnosti.
DUŽNOST BRODARA U PRIPREMAMA ZA UKRCAJ I PRIJEVOZ TERETA
Razboritom brzinom treba brod proslijediti do označene luke ukrcaja. U obrascima ugovora o prijevozu nalazi se brisovna klauzula – ona se ugovara u korist naručitelja, temeljem nje naručitelj nije dužan početi krcaj broda prije određenog datuma, može odustati od ugovora ako brod nije spreman. Naručitelj je dužan u roku 48 sati obavijestiti brodara o odustanku od ugovora.
SIGURNA LUKA - to je fizički sigurna luka koja je ugovorena , koja se može u točno vrijeme označiti i brod bez posljedica mora u nju uploviti. Sigurnost luke uključuje mogućnost ulaska i nesmetanog izlaska iz luke. Luka mora biti politički sigurna, a korisnik je ne smije imenovati, tad nije sigurna. Mogu se pojaviti privremene zapreke, to su one koje se mogu ukloniti u razumnom roku bez obzira na njihov intenzitet. Ako je luka nesigurna tako da se ne može u nju pristati, onda brodar određuje pristanak u najbližu sigurnu luku.
ODREĐIVANJE MJESTA UKRCAJA TERETA – u slobodnoj plovidbi to mjesto osigurava naručitelj, osim u linijskoj plovidbi, brodar. Osigurati mjesto znači prethodno se o tome dogovoriti s lučkim organom koji koristi luku. Može se pojaviti problem sigurnog veza – brodar je dužan postaviti brod na mjesto ukrcavanja koje odredi naručitelj ako to može učiniti bez opasnosti za brod i ako se ukrcavanje tereta može na tome mjestu obaviti bez pogibelji za brod. Brodar odgovara za vez, a naručitelj može zahtijevati drugi pogodan, što je moguće bliži vez. U brodarskim ugovorima postoji uglavak/klauzula FIO – obvezuje krcatelja da ukrcava i iskrcava teret o svom trošku. Klauzula FI – obvezuje krcatelja da ukrcava teret o svom trošku. FIOS – nameće korisnicima prijevoza troškove slaganja
DOLAZAK BRODA U LUKU – trenutak dolaska broda ima dvostruko značenje:
1. dolazak u smislu izvršavanja ugovorne klauzule o dolasku broda, po toj klauzuli krcanje teče od određenog datuma, a moguć je odustanak
2. dolazak radi početka ukrcavanja i iskrcavanja tereta
Prispjeli brod – to je brod koji je na vrijeme stigao u luku. Za dolazak broda u luku nužno je da je brod nakon dobivanja dozvole za vezu s kopnom doveden na određeno mjesto pristajanja. Ako je brod spreman za ukrcavanje zapovjednik broda može izdati:
PISMO SPREMNOSTI – dostavlja se krcatelju ako njegova dostava nije moguća, zapovjednik broda mora oglasiti pismo na ploči lučkog organa. Pismo spremnosti se može izdati i kad brod nije stigao na mjesto sidrenja.
PRIPREME ZA UKRCAJ I ISKRCAJ BRODOVA U LINIJSKOJ PLOVIDBI
U linijskoj plovidbi nije uobičajeno predavati pismo spremnosti. Brod plovi prema objavljenom redu plovidbe. Pri prijevozu broda redovite linije teret se ukrcava ili iskrcava čim je brod spreman za to, a kad zapovjednik broda da zapovijed, obavlja se i bez obavijesti o spremnosti broda. Ako je brodar spriječen krivnjom korisnika prijevoza, iskrcati teret u luci odredišta može ga iskrcati u drugoj obližnjoj luci.
TROŠKOVI I RIZIK UKRCAVANJA I ISKRCAVANJA
Teret je dopremljen kada je nadohvat broda tako da se može dići dizalom. Smatra se da je brodar prihvatio teret kada se od dizalice otpusti. Brodar je dužan o svom trošku i na svoj rizik izravnati teret na brodu. U brodarskim ugovorima postoji klauzula FIO – obvezuje krcatelja da ukrcava teret o svom trošku, a ona se javlja u nekoliko kombinacija:
- FI – obveza krcatelja da ukrca teret o svom trošku
- FO – obveza primatelja da iskrca teret o svom trošku
- FIOS – nameće korisnicima prijevoza i troškove slaganja
- FIOST – troškovi poravnanja tereta
Zapovjednik je dužan krcatelju dati upute o načinu slaganja tereta.
SMJEŠTAJ TERETA NA PALUBU BRODA – Postoji opće pravilo po kojem se teret ne može složiti na palubu, za to je potreban pristanak . Ako je riječ o teretu koji se slaže na palubi takav pristanak nije potreban. U engleskom pravu kršenje obveze smještaja tereta pod palubu smatra se bitnom povredom ugovora.
ZAMJENA TERETA – naručitelj mora brodaru predati ugovoreni teret kako bi brodar ispunio ugovor o prijevozu. Ako se ne mijenjaju uvjeti prijevoza mogu se umjesto ugovorenih stvari predati i druge stvari ako se zbog toga brod ne bi zadržavao , ako ne bi bila ugrožena sigurnost broda , te ako naručitelj da brodaru na njegov zahtjev osiguranje za tražbine koje bi nastale zbog zamjene stvari.
Opasni teret – teret čija su prirodna svojstva takva da ugrožava sigurnost broda . u slučaju opasnog tereta naručitelj mora obavijestiti brodara. Redoslijed krcanja tereta određuje zapovjednik broda, odnosno brodski agent. Količina tereta što se predaje na prijevoz može se odrediti brojem komada, masom ili obujmom
VRIJEME UKRCAVANJA I ISKRCAVANJA
STOJNICA- STALIJA – vrijeme kojim raspolaže korisnik prijevoza za ukrcavanje ili iskrcavanje bez obveze plaćanja naknade brodaru. Pravo na stojnice ima krcatelj. Početak stojnica stranke mogu regulirati ugovorm, a ako o tome nema odredbe, mjerodavni su lučki običaji . Naše lučke uzance predviđaju:
a) ako je pismo spremnosti predano do 12 sati stojnice teku istog dana kada je brod spreman
b) ako je pismo predano poslije 12 sati, stojnica teče sutradan nakon spremnosti broda
8
Prije spremnosti broda postoji vrijeme predaha – to je vrijeme u kojem se krcatelj sprema za ukrcavanje. Iskrcaj može početi i u vrijeme predaha, ako je izričito ugovoreno .
Trajanje stojnica – predviđa se dan, sat za ukrcavanje ili iskrcavanje, određuje se količina robe koju treba ukrcati ili iskrcati. Dva sustava izračunavanja:
1. sustav množine (po radnom grotlu dnevno) – dnevna norma ukrcaja množi se brojem raspoloživih grotala i dijeli ukupnom količinom tereta određenog za ukrcaj i iskrcaj.
2. sustav najvećeg grotla (po radivom grotlu dnevno) – osnova za računanje je grotlo koje prima najveću količinu tereta, odnosno skladište koje traži najviše vremena za ukrcaj.
3. određivanje rokom – do kada se krcanje mora obaviti
4. određivanje ugovorom – brod će krcati teret onom brzinom kojom može primati teret s obzirom na sredstva kojima raspolaže. «Klauzula tako brzo kako brod može primati»
Računanje stojnica – ako nije dugačije ugovoreno stojnice se računaju prema radnim danima i dijelovima dana – 24 h. Radno vrijeme luke određuje tijelo koje upravlja lukom. Klauzule o reguliranju stojnica:
a) tekući dani – svi dani neprekidno po kalendaru
b) tekući dani bez nedjelja – svi dani po kalendaru osim nedjelja
c) tekući dani bez nedjelja i praznika – to su radni dani
d) tekući dani ako vrijeme dopušta – svi dani osim kad je vrijeme loše
e) pogodni radni dani – osim praznika, nedjelja i lošeg vremena+
Prekid stojnica – najčešće se prekidaju zbog utjecaja više sile, zbog štrajka lučkih radnika. Prekid nastaje uvijek kad su uzroci na strani broda.
Kašnjenje, nedostajanje tereta i dr. – ne utječe na zastoj stojnica
Reverzibilne stojnice - najčešće se stojnice ugovaraju posebno za ukrcaj i posebno za iskrcavanje i neovisno se obračunavaju. Kod reverzibilnih stojnica vrijeme ukrcaja i iskrcaja je jedna cjelina pa se zajedno obračunavaju, vrijeme se kompenzira, samo ako je tako ugovoreno.
Prekostojnice – ako protekne vrijeme stojnica a brod se ne ukrca zapovjednik je dužan pričekati još neko vrijeme. To produljeno izvanredno vrijeme zove se prekostojnica. One se najčešće ugovaraju, računaju se prema tekućim danima. Brodar ima pravo na posebnu naknadu za prekostojnicu. Naknada se plaća unaprijed, a njena visina ovisi o stvarno pretrpljenoj šteti.
Protek prekostojnica – nakon proteka prekostojnica brod može odmah otputovati. Ako brodar ne dobije naknadu za prekostojnice , on može odustati od ugovora i iskrcati teret – to je u situacijama kada je njegovo pravo ugroženo.
Izvanredne prekostojnice – ako je teret postavljen uz bok broda do isteka stojnica, brodar ne može odbiti ukrcavanje takvog tereta. Svrha je takvog dogovora zaštita robe koju je krcatelj dopremio do broda jer bi ona bila izložena opasnostima oštećenja na obali. Traju do ukrcavanja robe. Brodar ima pravo naknade – 50% više nego za redovitu prekostojnicu
Naknada za uštedno vrijeme – dispeč – brodar krcatelju isplačuje određenu svotu prije isteka stojnica, za svaki ušteđeni dan i sat- dispeč. Osnovno je pravilo da se dispeč plaća samo ako je ugovoren.
Vrijeme ukrcavanja ili iskrcavanja brodova linijske plovidbe – u prijevozu ovim brodovima nema stojnica ni prekostojnica. Pri takvom prijevozu krcatelj je dužan predavati teret onom brzinom kojom ga može preuzimati brod, a primatelj primati brzinom primanja broda. Brod nije dužan čekati dalje od vremena određenog plovidbenim redom. Brodar ima pravo na naknadu za zadržavanje broda ako smetnja nije na strani broda, a krcatelj pristane na zadržavanje broda.
Otpremanje broda na putovanje – brod može isploviti tek pošto se ispune određene formalnosti koje zahtijevaju lučke, carinske, sanitetske i druge vlasti.
Krcatelj je dužan na vrijeme predati zapovjedniku broda carinske i druge isprave potrebne za ukrcavanje, prijevoz i iskrcavanje. Ako isprave broda nisu predane do isteka stojnica zapovjednik može iskrcati teret i zadržati pravo na naknadu.
Vremenska tablica-sastavlja se radi evidentiranja i obračuna stojnica i prekostojnica. Služi kao dokazno sredstvo u slučaju spora stranaka glede vremena ukrcaja.
TERETNICA / BIL OF LADING
TERETNICA – je isprava kojom brodar potvrđuje da je radi prijevoza na brod primio teret, te se obvezuje da će nakon završetka putovanja teret predati ovlaštenom imatelju teretnice . Ona služi kao dokaz o postojanju i sadržaju ugovora o prijevozu. Teretnica je vrijednosni papir, ona predstavlja robu koja je u njoj naznačena. Ona je tradicijski papir-predaja papira nadomješta tradiciju predmeta.
Izdavanje teretnice – nakon završenog ukrcavanja brodar je dužan krcatelju na njegov zahtjev izdati teretnicu, može je izdati i zapovjednik ili agent. Brodar mora vlastoručno potpisati teretnicu jer je ona pravni akt. U prijevozu redovitim prugama prije izdavanja teretnice sastavlja se formular u 3 dijela:
1. dispozicija ukrcaja – popunjava je krcatelj, označavaju se roba i osobine robe
2. nalog za ukrcaj – brodarev agent izdaje krcatelju , to je pismeni nalog broda kojim se potvrđuje da je ugovor o prijevozu zaključen
3. potvrda o ukrcaju – nakon završenog ukrcaja, izdaje zapovjednik krcatelju potvrdu
Brodar je dužan izdati nekoliko primjeraka teretnice na zahtjev krcatelja.
Sadržaj teretnice – ona sadrži podatke o nazivu, sjedištu, imenu i prebivalištu brodara koji izdaje teretnicu, podatke o identitetu broda, naziv i sjedište krcatelja, mjesto luke, količinu tereta, mjesto i dan ukrcaja i iskrcaja i izdavanja teretnice. Ona može sadržavati i NOTIFY KLAUZULU – u kojoj se nalazi ime osobe koju brodar mora obavijestiti o dolasku broda, u slučaju kad brodaru nije poznato tko će biti u luci odredišta.
VRSTE TERETNICE
1. Teretnica za ukrcaj – potpisuje je osobno brodar ili njegov agent u luci. Temeljem nje brodar može naplatiti vozarinu i prije ukrcavanja tereta. Kad se ukrca teret, brodar izdaje teretnicu, a povlači teretnicu za ukrcaj.
2. Lučka teretnica – brodar potvrđuje da robu primio u luci ukrcaja i da će je ukrcati u brod koji je već u luci , u njoj se navodi ime broda.
3. Skupna teretnica – izdaje se krcatelju radi uštede u troškovima. Brodar izdaje krcatelju jednu teretnicu za svu robu, raznih vlasnika i primatelja.
4. Nalog za iskrcaj – ako je teret morao biti ukrcan u razne brodove, ili ako su posrijedi različite vrste robe, brodar i krcatelj imaju pravo zahtijevati da se za svaki brod, svaku vrstu robe izda posebna teretnica. Ako je izdana jedna teretnica , može se podijeliti na posebne dionice nalogom za iskrcaj.
a) brodar izdaje nalog za iskrcaj-nalog se prihvaća stavljanjem klauzule o pristanku
b) imatelj izdaje nalog za iskrcaj – bez sudjelovanja brodara
Pristanak brodara je bitan uvjet valjanosti naloga za iskrcaj
Ovlašteni imatelj teretnice – ona može glasiti na ime, po naredbi, na donositelja
1. TERETNICA NA IME – za preuzimanje tereta ovlašten je u teretnici imenovani primatelj, a prava iz teretnice se mogu prenositi samo ugovorom o ustupanju. Prema cesionaru brodar zadržava prigovore koje je imao prema imatelju
2. TERETNICA PO NAREDBI – pravo iz ove teretnice se prenosi INDOSAMENTOM naredbom:
a) puni indosament-sadrži izjavu o prijenosu i naziv osobe na koju se pravo prenosi, potpis prenositelja, ako nije označen imatelj, krcatelj odlučuje o prijenosu.
b) bjanko indosament-sadrži potpis indosanta (samo potpis)
c) indosament donositelja – sadrži potpis donositelja i na njega se odnosi
3. TERETNICA NA DONOSITELJA – prenosi se običnom predajom
Teretnica po naredbi i na donositelja su tzv. Negocijabilne ili prenosne teretnice.
Brodar je dužan predati teret imatelju teretnice, a imatelj zahtijevati ukrcanje tereta.
Primjedbe u teretnici – brodar mora unijeti u teretnicu podatke koje je dobio pismenom naredbom od krcatelja. Postoji li opravdana sumnja da podaci koje je naveo krcatelj o vrsti tereta nisu točni ili potpuni, a ako nema razumne mogućnosti provjere tih podataka pri ukrcavanju, brodar može unijeti u teretnicu primjedbu s objašnjenjem. Klauzule koje se u tom slučaju unose su: identitne i marginalne. Kad je riječ o vanjskom izgledu i stanju tereta brodar ne unosi primjedbe kojima se ograđuje u pogledu podataka koje je dao krcatelj. Kad je teretnica čista, brodar trećoj osobi koja je u dobroj vjeri ne može dokazivati da teret nije primio onako kako izlazi iz podataka. Kada brodar unese primjedbe pretpostavlja se da je teret preuzeo onako kako ga je predao primatelju. Nečista teretnica stvara poteškoće u poslovnom, robnom i kreditnom poslovanju. Brodar može koristiti i jamačno ili garantno pismo – njime se krcatelj obvezuje naknaditi štetu brodaru. Prema trećim osobama ovo pismo nema nikada i nikakav učinak. Ako je riječ o prijevoznom sporazumu stranaka i pismo nije valjano jer se ne slaže sa činjeničnim stanjem, tada brodar ima pravo regresa prema krcatelju za pretrpljenu štetu iz netočnih podataka o teretu.
Teretnica kao isprava u Konvenciji UN-a o prijevozu robe morem 1978
Konvencija potvrđuje načelo da brodar mora izdati teretnicu samo na zahtjev krcatelja. Ona dopušta da potpis može biti vlastoručan, mehanički, ili faksimil. U konvenciji je uređena dokazna snaga teretnice, uređena je problematika garantnih pisama – to je sporazum kojim se krcatelj obvezuje da će brodaru naknaditi štetu jer je brodar izdao teretnicu, a nije unio napomenu o vanjskom stanju robe. Pismo je valjano osim kad brodar izostavi napomenu o robi namjeravajući prevariti treću osobu.
Tovarni list – prijevozna isprava kojom vozar potvrđuje primitak robe. Najveću važnost ima u željezničkom prometu, ona nije vrijednosni papir, glasi samo na ime. Konvencije predviđaju osim tovarnog lista i prenosivi tovarni list – ima funkciju koju ima i teretnica. Koristan je bio pokušaj afirmacije tovarnog lista putem jednoobraznih pravila Međ. pomorskog odbora. Naše pravo nije prihvatilo temeljno pravilo-zakonska načela o prijevozu stvari morem, ne važe formalnopravno u postojanju teretnice.
PREDAJA TERETA PRIMATELJU
Brodar je dužan predati teret primatelju u određenoj luci.
Primatelj je osoba ovlaštena primiti stvari od brodara. Brodar teret predaje imatelju teretnice ako ona nije izdana, onda osobi ovlaštenoj ugovorom o prijevozu. Ako nije izdana teretnica ni određen primatelj, onda brodar predaje naručitelju. Primatelj treba iskazati samo volju da bude primatelj. Ona se izražava traženjem ili zahtjevom za predaju robe. Ako nije izdana teretnica primatelj može zahtijevati preuzimanje tereta čim stigne. Ako je izdano više izvornih primjeraka teretnice i ako je netko od imatelja iskoristio svoje pravo, kako bi se izbjegle neugodne posljedice za brodara, ostali primjerci gube važnost za brodara, ne obvezuju ga, to je tzv. Kasatorna klauzula. Ako je ovlašten od naručitelja, primatelj može tražiti teret prije dolaska u luku.
Preuzimanje tereta i pravno značenje ulaganja prigovora
Brodar je dužan predati teret koji je primio na brod, koji je naznačen u teretnici. Ako se pojavi nedostatak na robi, primatelj ima pravo na prigovor. Propisan je pisani oblik prigovora, mora se uputiti odmah po preuzimanju tereta. Za nedostatke koji su vidljivi golim okom – prigovor se upućuje odmah pri preuzimanju tereta. Za nedostatke koji nisu tako uočljivi – prigovor se upućuje u roku 3 dana. Ako je prigovor pravovaljano uložen pretpostavlja se da su navodi istiniti, a brodar može dokazivati suprotno. Ako prigovor nije bio istinit ipak ostaje obveza brodara na predaju tereta. Da bi proizveo učinak, prigovor se mora predati ovlaštenoj osobi, mora biti određen, mora označavati po kojoj teretnici postoji manjak. Odredbe o prigovoru su relativno prisilne. Zabranjeno ih je ugovorom mijenjati na štetu korisnika prijevoza.
Po Hamburškoj konvenciji iz 1978. g. – prigovor se može uputiti i sutradan sve ako su mane vidljive . Za štete nastale zbog kašnjenja potrebna je pismena obavijest tijekom 60 dana. Ako se ovaj prigovor ne uputi u roku nastupa prekluzija.
Predaja tereta na čuvanje i predaja tereta – smetnje pri predaji tereta:
1. primatelj se nije javio
2. primatelj se nije mogao naći
3. primatelj neće preuzeti teret
4. javilo se više imatelja teretnice
U ovim situacijama brodar traži upute od krcatelja ili naručitelja. Ako ne primi takvu uputu može teret iskrcati i čuvati ga. Ako se ne riješi stanje u roku 30 dana, brodar može prodati dio tereta. Prodaja se obavlja javnim nadmetanjem. Iz svote dobivene prodajom tereta brodar namiruje troškove, a ostatak polaže u sud.
ODGOVORNOST BRODARA ZA ŠTETE NA STVARIMA I ZA ZAKAŠNJENJE
Brodar odgovara za izvršenje dviju obveza:
a) predaja tereta na odredištu u stanju, vrsti i količini kako ga je primio – odgovornost ex recepto, odgovara i iz teretnice – ex scriptura
b) predaja tereta bez zakašnjenja
Brodar odgovara za manjak tereta – djelomični gubitak pošiljke, kao i za oštećenje tereta – umanjenje vrijednosti tereta zbog negativne promjene.
Osnova odgovornosti brodara – on odgovara za svako oštećenje ili manjak stvari, ako ne dokaže da se to nije moglo ukloniti pažnjom urednog gospodara.
- Odgovornost brodara za osobe koje za nj. rade – za radnje i propuste zapovjednika broda, članova posade, brodar odgovara kao i za svoje propuste, on odgovara i za nautičke pogreške. Plovidba-tehničko upravljanje brodom, nautičko vođenje broda kojim samostalno rukovodi zapovjednik uz pomoć stručnih osoba. 12
On odgovara i za komercijalnu djelatnost – čuvanje tereta, kontrola broda. Ako je požar na brodu izazvao djelatnik, a ne brodar, onda ne odgovara.
- Trajanje odgovornosti – počinje preuzimanjem tereta, traje do predaje tereta
Posebni slučajevi isključenja odgovornosti brodara
1. viša sila – pomorska nezgoda, ratni događaji, pobune, nemiri
2. sanitarna organizacija – i druge mjere i radnje državnih organa
3. radnje ili propust krcatelja – on može dokazivati suprotno
4. obustava rada – štrajk – masovno isključenje radnika koji spriječavaju rad.
Isključenje radnika s posla – lock out – slijedi zatvaranje poduzeća povodom radnog spora. Naš zakon prihvaća – masovno isključenje radnika s posla.
5. spašavanje ljudi i imovine na moru
6. skretanje broda u slučaju spašavanja – devijacija – ako brod skrene s uobičajenog puta, ili puta koji je označen u ugovoru
Opravdano skretanje s plovidbenog puta postoji u dva slučaja:
a) spašavanjem ili pokušajem spašavanja ljudi na brodu, moru
b) razumno skretanje iz drugih razloga
7. prirodni gubitak u masi tereta – ili oštećenje koje nastaje zbog vlastite mane, skrivene mane ili posebne naravi tereta
8. nedostatno pakiranje ili nejasne trajne oznake na teretu
9. skrivene mane koje se ne mogu dužnom pažnjom otkriti
Ograničenje odgovornosti brodara brodar odgovara za teret do stvarne vrijednosti, ali ne više od propisane granice. Konvencijom iz 1968. povišena granica odgovornosti na 30 franaka po kg. Bruto mase, 10 000 fr. Po jedinici tereta. Po našem pravu brodar naknađuje prometnu, tržišnu vrijednost robe. Brodar ne odgovara za štetu za oštećenje, manjak tereta ni za zakašnjenje za iznos veći od 666,67 obračunskih jedinica, odnosno 2 jedinice po kg.br. mase. Jedinica tereta je komad, metarska tona. Za rasuti teret kao jedinica uzima se mjera na osnovi koje su stranke ugovorile plaćanje vozarine.
Slučajevi u kojima brodar odgovara i većim iznosom od propisanog ograničenja:
1. Sporazumno povišenje granice odgovornosti – tu je posrijedi sporazum naručitelja i brodara, time se štiti korisnik prijevoza. Ako je izdana teretnica, a povišenje nije u njoj naznačeno, onda nema pravni učinak prema brodaru.
2. Slučaj kvalificirane krivnje brodara – brodar odgovara neograničeno ako mu korisnik prijevoza dokaže da je štetu prouzročio osobno u namjeri da je prouzroči. Iz krajnje nepažnje, znajući da će šteta nastupiti
Naš zakon je prihvatio Visbijska pravila – brodar odgovara za punu štetu.
Mijenjanje odredbe o odgovornosti u korist brodara - iako su ove odredbe relativno prisilne, naš zakon u nekim situacijama dopušta dispozitivnost:
1. oštećenje, manjak ili gubitak tereta nastali prije početka ukrcavanja tereta
2. šteta zbog zakašnjenja – u ovom slučaju je dopuštena dispozitivnost, da toga nema brodar bi zbog zakašnjenja odgovarao za nastalu štetu
3. prijevoz živih životinja – specifična roba koja dopušta dispozitivnost
4. prijevoz tereta koji je na temelju suglasnosti krcatelja smješten na palubu
Odgovornost brodara u prijevozu opasnog tereta – zapovjednik broda može ako to nije protivno važećim propisima opasan teret u svako doba i bilo gdje iskrcati, učiniti ga bezopasnim, ali o tome mora obavijestiti brodara. Brodar ima pravo na naknadu štete. Ako se opasan teret prevozi s pristankom i znanjem brodara, brodari i naručitelji zajednički snose rizik. Ako je ugrožena sigurnost broda i okoliša, zapovjednik je ovlašten iskrcati robu, a u tom slučaju brodar ima pravo na vozarinu. U našem pravu ako je teret ukrcan bez znanja brodara, ostaje pravo iskrcaja tereta, a zapovjednik može iskrcati teret.
VOZARINA ILI PREVOZNINA
VOZARINA – cijena ili svota koju je naručitelj kao protustranka obvezan platiti brodaru za prijevoz stvari, odnosno za iskorištavanje brodskog prostora.
Visina vozarine – ovisi o ponudi i potražnji na svjetskom prostoru brodskog prometa
Linijske konkurencije – su sporazumi koji se zaključuju između brodara jedne ili više država što održavaju putničke pruge radi izbjegavanja međusobne konkurencije. Ako visina vozarine nije određena ugovorom određuje se prema prosječnom vozarinskom stavu, ne obuhvaća sve troškove tijekom putovanja.
Načini računanja vozarine:
a) vozarina po jedinici tereta – obračunava se po jedinici mase, obujma ili po broju komada. Ako roba nije označena, onda brodar odlučuje o načinu. Ako se ukrca više tereta nego što je ugovoreno, vozarina se razmjerno povećava, ako se ukrca manje tereta nego što je ugovoreno, vozarina se plaća za cijelu ugovorenu cijenu. Vozarina se može sniziti ako se ukrca dio tereta određenim brodskim ugovorom, a brodar je raspolagao neiskorištenim prostorom. Vozarina po vrijednosti – ugovara se prilikom prijevoza manjih pošiljaka velike vrijednosti, obračunava se u postotku od vrijednosti prevezenog tereta.
b) Vozarina po jedinici vremena- obračunava se i plaća po jedinici vremena, neovisno o kvaliteti, kvantiteti, masi ili obujmu. Ugovara se po vremenu iskorištavanja broda, primjenjuje se u brodarskim ugovorima na vrijeme.
c) Paušalna vozarina – ugovara se po jedinici brodskog prostora, kao cijena za iskorištavanje cijelog broda ili jednog njegovog dijela. Vozarina se plaća bez obzira jeli teret ukrcan ili nije, bez obzira na vrstu i količinu tereta
Dolazak tereta na odredište kao uvjet plaćanja vozarine
Vozarina se plaća samo za teret koji je prevezen i u odredišnoj luci stavljen primatelju na raspolaganje. Vozarina se plaća tek nakon izvršenja djela. Ako je vozarina plaćena unaprijed, a teret nije stigao, brodar treba vratiti vozarina.
Brodar ima pravo na vozarinu: kad brod otputuje s neukrcanom potpunom količinom robe, ako se teret vrati u mjesto ukrcaja jer je prijevoz takvog zabranjen.
Vozarina prema korisno prevaljenom putu – u slučaju brodoloma, zapljene, nemira, pobune, za spašeni teret brodaru pripada vozarina razmjerna korisno prevaljenom putu. Naš zakon se opredijelio za tzv. Distaničnu vozarinu – brodar ima pravo na razmjernu vozarinu ovisno o tome koliko je prevalio puta.
Obveznik na plaćanje vozarine – naručitelj je uvijek primarni dužnik vozarine, koja se plaća u odredišnoj luci i svih ostalih potraživanja brodara vezanih za prijevoz. Ta njegova obveza proizilazi iz ugovora. Njegova obveza ostaje, osim iznimno ako se primjenjuje CESSER – klauzula koja ga oslobađa isplate nakon odlaska broda. Ako se teret preuzima temeljem teretnice, primatelj je dužan platiti samo potraživanja navedena u teretnici. Ako primatelj ne plati vozarinu, brodar ima pravo zadržanja tereta.
PRIVILEGIJ NA STVARIMA UKRCANIM NA BRODU
Privilegij ili zakonska založna prava terete stvari koje su ukrcane na brodu. U trenutku nastanka privilegirane tražbine stvari moraju biti ukrcane na brod.
1. sudski troškovi - učinjeni u zajedničkom interesu radi očuvanja stvari
2. tražbina na osnovi nagrade za spašavanje i doprinosa iz zajedničkih havarija
3. tražbina iz ugovora o prijevozu uključuje troškove uskladištenja ukrcanih stvari.
Kod privilegija se ne traži retencija ili zadržanje stvari. Privilegiji na ukrcanim stvarima prestaju u ovim slučajevima:
1. kada prestane tražbina osigurana privilegijom
2. prodajom stvari u ovršnom ili stečajnom postupku
3. ako vjerovnik ne zatraži izdavanje privremene mjere kod nadležnog suda u roku od 15 dana od dana kada su stvari ukrcane
4. proglašenjem stvari pomorskim plijenom ili ratnim plijenom na moru.
PRESTANAK UGOVORA O PRIJEVOZU STVARI MOREM
Ugovor o prijevozu stvari morem redovito prestaje njegovim izvršenjem, ali on može prestati i prije nego što je ispunjen, nastupom određenih okolnosti.
1. PRESTANAK UGOVORA PO SILI ZAKONA- ugovor o prijevozu stvari automatski prestaje vrijediti kada je njegovo izvršenje trajno omogućeno djelovanjem više sile.
2. PRESTANAK UGOVORA ODUSTAJANJEM JEDNE OD UGOVORNIH STRANA
Zbog djelovanja više sile izvršenje ugovora o prijevozu stvari može biti onemogućeno za kraće ili dulje vrijeme. Ako prestane ugovor po sili zakona, brodar ima pravo na naknadu troškova u svezi s iskrcavanjem.
Brodar može odustati ako:
a) prekostojnice nisu plaćene, a teret ne daje osiguranje na izvršavanje potraživanja
b) ako vozarina kod brodskog ugovora na vrijeme nije plaćena u roku dospjelosti
c) prestanak ugovora jednostranim odustankom naručitelja
Ovim načinom je zaštičen naručitelj koji je ponekad prisiljen raskinuti ugovor. Kada je ugovoren prijevoz cijelim brodom, naručitelj može odustati od ugovora do svršetka ukrcavanja. Kada je ugovoren prijevoz razmjernim dijelom broda naručitelj može odustati od ugovora prije početka ukrcavanja ako plati vozarinu. Ako je izdana teretnica, naručitelj odustankom mora vratiti sve primjere teretnice.
UGOVOR O PRIJEVOZU PUTNIKA I PRTLJAGE
Putnik je osoba koja se prevozi brodom temeljem ugovora o prijevozu, ili koja prati vozilo ili žive životinje koje se prevoze temeljem ugovora o prijevozu stvari. Putnika koji nema putnu kartu, brodar može iskrcati i platit će dvostruku prevozninu. Ugovorom o prijevozu putnika brodar se obvezuje da će prevesti jednog ili više putnika, a naručitelj da će platiti prevozninu.
Stvarni brodar- osoba različita od brodara koja stvarno obavlja prijevoz u cjelosti, a može biti i vlasnik broda
Naručitelj – osoba kojoj se brodar obvezuje prevesti putnike
Obveze brodara iz ugovora o prijevozu mogu biti glavne i sporedne
Glavne- očuvanje putnikovog tjelesnog integriteta i njegov prijevoz, to je osiguranje minimalnog prikladnog prostora, održanje reda plovidbe, pravodoban polazak
Sporedne – nisu nužne za izvršenje prijevoza, a poduzimaju se u tijeku putovanja.
Brodar je dužan putniku izdati putnu kartu na njegov zahtjev-prigovor moguć pri izdavanju.
Putnik može odustati od ugovora, zakašnjenjem početka putovanja ili ako dođe do prekida putovanja, a on traje više od 12 h., putnik ima pravo:
1. zahtijevati da ga brodar preveze do mjesta odredišta zajedno sa prtljagom
2. zahtijevati da ga brodar vrati u polaznu luku
3. odustati od ugovora i tražiti povrat prevoznine
Brodar odgovara za povredu putnikova tjelesnog integriteta, na osnovi dokazane krivnje, osim ako je to nastalo usljed sudara ili brodoloma. Na jednom putovanju brodar odgovara do zakonske granice 46.666 obračunskih jedinica SPV-a. Norme o odgovornosti brodara su prisilnog karaktera.
Slijepi putnik – to je osoba koja nije s brodarom zaključila ugovor o prijevozu, ne želi platiti prevozninu i skriva se na brodu, neovlašteno i potajno je na brodu.
Prema konvenciji 1957 – takva bi osobu zapovjednik mogao predati vlasti u prvoj luci. Putnik bez putne karte plaća dvostruku prevozninu.
Prijevoz putnika – 1961 – Atenska konvencija o prijevozu putnika u kojoj je propisana krajnja granica odgovornosti za smrt putnika – 700.000 franaka po prijevozu
1976 – diplomatska konvencija u Londonu – cilj joj je bio da zlatnu klauzulu zamijeni SPV-om.
Prijevoz prtljage – Prtljaga je svaka stvar, uključujući i vozila, osim :
- stvari i vozila koja se prevoze na temelju ugovora o zakupu, na temelju teretnice
- osim živih životinja. Ručna prtljaga je ona koju putnik ima u kabini. Za prtljagu primljenu na prijevoz brodar je dužan izdati prtljažnicu – to je potvrda da je brodar primio prtljagu na čuvanje i prijevoz, pretpostavlja se istinit.
Brodar odgovara za oštećenje, manjak i za zakašnjenje njezine predaje putniku. Prijevoz ručne prtljage obuhvaća razdoblje za koje se putnik nalazi na brodu. Za ručnu prtljagu brodar odgovara po istim načelima kao i za povredu tjelesnog integriteta. Ako je riječ o predanoj prtljazi krivnja se uvijek predmnjeva, dok se ne dokaže suprotno. Odgovornost je ograničena: za ručnu prtljagu 833 obračunate jedinice , 3333 za ostalih 18 000
Šteta zbog zakašnjenja prtljage je materijalna šteta prouzročena time što prtljaga nije uručena putniku u razumnom roku. Putnik je dužan uputiti pisani prigovor brodaru u slučaju kada je posrijedi vidljiva šteta za ručnu prtljagu. Brodar ima pravo zadržanja ili prodaje prtljage da namiri svoja potraživanja.
UGOVOR O TEGLENJU
Ugovorom o teglenju brodar tegljača se obvezuje da svojim brodom tegli drugi brod do određenog mjesta, a brodar se obvezuje na plaćanje tegljarine. Visina je ugovorna.
Teglenje može biti: lučko i izvanlučko, dobrovoljno i obvezno.
Brodar je dužan brinuti se o očuvanju tereta na tegljenom brodu. Akcija spašavanja tegljačem se može ostvariti ako je brod u pogibelji. Brodar ima pravo na nagradu. Ako takva nagrada njemu inače pripada onda se ona može ugovorom isključiti. Ako je brod tegljača kriv za neuspjeh tegljenja onda nema pravo na tegljarinu.
PRIJEVOZ U KOJEM SUDJELUJE VIŠE PRIJEVOZNIKA
U suvremenoj praksi jedan prijevoznik često ne može obaviti cijelu prijevoznu uslugu. Tada je za izvršenje prijevoza potrebno organizirati više prijevoznika. Prijevoznici mogu sudjelovati u prijevozu stvari kada nisu u pravnom odnosu. Korisnik prijevoza sa svakim od njih zaključuje ugovor samostalno. Prijevoznici se mogu obvezati da će stvari prevesti samo do određene točke. On može preuzeti obvezu prijevoza do odredišta, a u pojedinim fazama prijevoza samovoljno se služiti drugim prijevozima – to je jedinstveni prijevoz uz sudjelovanje prijevoznika.
Ovakav oblik prijevoza može biti:
1. Izravan ili uzastopan – u njemu sudjeluje više prijevoznika iste grane prometa
2. mješoviti – u njemu sudjeluju prijevoznici različitih grana prometa
Izravni prijevoz stvari – izravna teretnica - ona ima osobine redovitih teretnica
Jedan primjerak izravne teretnice mora pratiti robu, brodar je zajedno s teretom predaje daljnjem brodaru. Brodar koji je sklopio ugovor mora odgovarati jer se ugovorom obvezao na to. Svaki brodar odgovara za svoju dionicu puta. Brodar koji je sklopio ugovor o izravnom prijevozu, brodar koji je izdao teretnicu i onaj koji je predao teret primatelju odgovaraju solidarno za cijeli put. Za štetu prouzročenu zakašnjenjem odgovaraju: brodar koji je sklopio ugovor i onaj koji je predao teret primatelju. Onaj koji je podmirio tražbine ima pravo regresa od drugih.
Izravni prijevoz putnika i prtljage – Brodar koji ugovori ovakav prijevoz mora izdati izravnu putnu kartu za cijeli ugovoreni put, a ako je preuzeo prtljagu izdaje izravnu prtljažnicu. Putniku odgovara brodar koji je ugovorio izravan prijevoz i brodar na čijem je dijelu puta šteta nastala. Za štetu prouzročenu smrču ili tjelesnom ozljedom putnika, solidarna je odgovornost. Brodar na čijem je dijelu puta nastala šteta odgovara za ručnu prtljagu. Ovdje postoji pravo regresa.
Mješoviti prijevoz – prijevoz brodovima i drugim sredstvima prijevoza. Brodar je dužan pribaviti usluge ostalih brodara i zaključiti ugovor o idućem prijevozu. Treba upotrijebiti pažnju dobrog gospodarstvenika. On odgovara putniku za svoj izbor.
Međunarodni mješoviti prijevoz stvari – mora se odvijati u najmanje dvije grane prometa uz jedinstven ugovor za cijelu prijevoznu relaciju i jednu ispravu. Ovaj oblik prijevoza se može urediti izvorima autonomnoga prometnoga prava ili unifikacijskim normama – tu spadaju: kodificirana jedinstvena pravila ili autonomno formularno pravo. Za multinacionalni ili mješoviti prijevoz stvari dovoljna su dva različita načina prijevoza, odgovornost je usmjerena na jednu osobu , predviđa se jedna prometna isprava, odgovara se po načelu pretpostavljene krivnje. Odgovornost je ograničena na 8,33 SPV po kilogramu bruto mase . Povlasticom ograničeno se ne može koristiti brodar ako je namjerno prouzročio štetu.
ZAKUP BRODA
Ugovorom o zakupu broda zakupodavatelj, kao osoba koja raspolaže brodom, daje zakupoprimatelju određeni brod na uporabu, uz plaćanje zakupnine, na taj način zakupoprimac stječe svojstvo brodara, ali to se odnosi na cijeli brod ne na razmjenu
Zakupodavac je dužan predati brod u stanju tako da se iskorištava prema namjeni. Jedno od glavnih prava je davanje naloga posadi. Ovaj ugovor mora biti u pisanom obliku inače nema pravni učinak. Ugovor na određeno vrijeme može se produžiti samo sporazumom, a na neodređeno vrijeme može se otkazati pismeno, najkasnije tri mjeseca unaprijed. Zakupoprimac snosi troškove pogona broda. Za štetu zbog nedostatka koji smanjuje sposobnost broda, odgovara zakupodavatelj. Zakupnina se plaća mjesečno unaprijed. Ako zakupoprimac ne vrati brod na vrijeme, za prekoračeno vrijeme treba platiti naknadu u visini dvostruke zakupnine. Ugovor o zakupu prestaje u slučaju propasti broda, trajne nesposobnosti za iskorištavanje.
POMORSKE HAVARIJE
Havarija je šteta, kvar, u pomorskom smislu označava sva oštećenja i gubitke i izvanredne troškove koje pretrpi brod ili teret tijekom pomorskog pothvata. Mogu biti: havarije štete i havarije troškova, zajedničke havarije i posebne havarije-prema okolnostima koje su prouzročile štetu.
Zajednička havarija- imovina sudionika u pomorskom pothvatu, zajednički je izložena opasnostima. U interesu je svih sudionika da se pothvat uspješno završi. Ponekad se imovina može spasiti samo ako se namjerno počini šteta.
U havariji se utvrđuje DOPRINOS ILI KONTRIBUCIJA. Institut zajedničke havarije je bio poznat već u starome grčkom pravu. Odredbe o zajedničkim havarijama su dispozitivne naravi.
Bitni element zajedničke havarije su:
1. Izvanredna žrtva ili trošak – osnovni uvjet koji se kod zajedničke havarije zahtijeva. Podnesene žrtve, štete, troškovi moraju proizilaziti iz neredovitog tijeka plovidbe.
2. Namjernost i razumnost čina-trošak i šteta moraju biti namjerno učinjeni. Zapovjednik broda odlučuje o žrtvama i troškovima radi zajedničkog spasa broda. Zajedničku havariju čine žrtve učinjene po naredbi zapovjednika. Izvanredna šteta mora biti razumno podnesena.
3. Zajednička pogibelj – potrebno je da se brod i teret nalaze u zajedničkoj pogibelji. Stvarna pogibelj ne mora biti ista za brod i za teret.
4. Zajednički spas – čine zajedničke havarije, mora se poduzeti radi zajedničkog spasa broda i tereta, žrtve i troškovi mogu imati zajedničku korist za brod i teret. Za zajedničku havariju priznaju se samo gubici i troškovi koji su podneseni za zajednički spas broda i tereta, a ne i oni nakon postignutog spasa.
Krivnja jednog od sudionika i zajednička krivnja – nedvojbeno je da nema zajedničke havarije ako izvanredna šteta nije razborito podnesena.
Tipične štete na teretu ili brodu
a) bacanje tereta u more – zapovjednik broda u pogibelji odlučivao je koji će teret i kako izbaciti. Najprije je izbacivao teret bez teretnice, pa onaj iz skladišta. Teret ukrcan na palubu je zajednička havarija ako ga priznaju trgovački običaji. Ako je teret bačen u interesu jedne stranke, nema havarije.
b) Gašenje požara – požar je posebna havarija, nastaje višom silom ili nečijom krivnjom. Štete koje nastanu nakon požara čine zajedničku havariju.
c) Hotimično nasukavanje i odsukavanje nasukanog broda
Ako je zapovjednik namjerno nasukao brod, spas interesa čini zajedničku havariju. Štete nastale pri hotimičnom nasukavanju ne ubrajaju se, ostale jesu
d) Normalna upotreba stroja-u zajedničke havarije ubrajaju se samo one štete na strojevima koje su učinjene u namjeri da se brod u pogibelji oslobodi
e) Upotreba tereta, brodske opreme i zaliha – ako se brodska oprema i zalihe upotrijebe kao pogonski materijal, priznaje se kao zajednička havarija.
Izvanredni troškovi
a) Troškovi u luci skloništa – luka skloništa je ona luka u koju je brod zbog pretrpljene nesreće prisiljen nepredviđeno stati kako bi obavio popravke i nastavio putovanje ili se sklonio zbog sigurnosti i očuvanja broda i tereta. Ako nastanu nezgode radi zajedničkog spasa svih interesa, zapovjednik je ponekad prisiljen skloniti se u luku najpovoljniju za brod. Kao zajednička havarija neće biti priznati kvarovi koji nisu ugrozili sigurnost broda. Pomicanje tereta se priznaje kao havarija ako je potrebno radi sigurnog putovanja.
b) Troškovi spašavanja – zajednička havarija postoji ako su akcije spašavanja poduzete radi zaštite od opasnosti imovine obuhvaćene zajedničkim pomorskim pothvatom.
c) Supstituirani troškovi – oni ne spadaju u zajedničku havariju, ali se ipak priznaju kao havarija jer su podneseni umjesto drugih troškova koji predstavljaju havariju, tj. Oni su supstitucija tim troškovima.
d) Ostali troškovi – troškovi zbog gubitka vozarine i svi ostali koji nisu konkretni
Likvidacija zajedničke havarije – provodi je likvidator zajedničkih havarija
1. kronološki prikaz događaja – prikupljaju se podaci koji će kasnije poslužiti u postupku doprinosa sudionika u pomorskom pothvatu u havariji. Prikazuje se havarijska obveznica i druga jamstva, procjene vještaka.
2. pravni prikaz – analizira se teretnica koja se odnosi na zajedničku havariju
3. diobna osnova – diobna masa se sastoji od popisa vjerovničke mase i dužničke mase, njihove ukupne vrijednosti i postotak doprinosa.
Doprinosi u zajedničkoj havariji
a) Vjerovnička masa – čini je imovina oštećena činom zajedničke havarije, troškovi i troškovi likvidacije. Vrijednost broda se određuje prema vrijednostima u vrijeme i u luci gdje se završava zajednički pothvat. Troškovi popravka broda koji ulaze u vjerovničku masu nisu podložni oblicima po načelu «novo za staro», osim ako je brod stariji od 15 godina.. Odbici se određuju prema starosti broda računajući od 31.12. one godine u kojoj je gradnja broda završena pa do havarije. Ako je posrijedi potpuni gubitak broda , iznos koji ulazi u vjerovničku masu, određuje se prema procijenjenoj vrijednosti broda u neoštećenu stanju. U havariju se priznaje provizija od 2 % na izdatke, osim za osobne dohotke i izdržavanje posade, koji nisu nadoknađeni tijekom putovanja.
b) Dužnička masa – sve vrijednosti koje su se našle u pogibelji u trenutku havarije. U dužničku masu ulazi brod s neto vrijednošću na završetku plovidbenog pothvata, vozarina od koje se odbijaju troškovi, vrijednost svih šteta na brodu i tereta. Dužnička masa ne obuhvaća predmete za osobnu upotrebu i prtljagu putnika za koju nije izdana teretnica. Koeficijent doprinosa dobijemo ako vjerovničku masu podijelimo s dužničkom.
Zajednička havarija – jamstva i isprave – kao sigurnost za isplatu potraživanja vjerovnicima pripada pravo retencije tereta.
HAVARIJSKA OBVEZNICA – najstariji oblik isprave o jamstvu za doprinos u havariji
DODATNA JAMSTVA – polaganje gotovog novca ili bankovno jamstvo. Ovi se oblici koriste uz potpisivanje havarijske obveznice od ovlaštenika tereta, u obliku brzojava.
AVERAGE UNDERTAKING – isprava koja se izdaje bez prethodnog potpisa ovlaštenika
NON SEPARATION AGREEMENT- glavna mu je svrha da se otpremanjem tereta do krajnjeg odredišta drugim brodom ne mijenjaju prava i obveze stranaka. Naš pomorski zakon prihvaća da brodar ima pravo zadržati teret koji ulazi u dužničku masu dok ne dobije jamstvo da će mu dužnik isplatiti dio doprinosa što ga tereti u zajedničkoj havariji
Praktički postupa zapovjednika broda nakon zajedničke havarije
Zakonska obveza zapovjednika broda je da posljedice havarije najkasnije u roku 24 sata ubilježi u brodski dnevnik. U lučkoj kapetaniji treba u roku 24 sata nakon dolaska broda u luku podnijeti prijavu pomorske nezgode. Zapovjednikova je dužnost i utvrđivanje mogućih oštećenja broda, on se mora pobrinuti i oko nabavke jamstva za doprinos u zajedničkoj havariji. U suglasnosti s brodarom odabire se mjesto popravka broda.
Posebna havarija – to su svi izvanredni troškovi koje pretrpi brod ili teret, kao i sve štete koje zadese brod slučajem, višom silom, nemarnošću. Posebnu havariju ne izaziva namjerno zapovjednik broda radi spasa broda. Snosi je stranka na čijoj je imovini havarija nastala bez prava na doprinos. Brodar nadoknađuje štetu korisniku prijevoza ako je skrivio oštećenje.
SUDAR BRODOVA
Sudar brodova – je događaj u kojem jedan brod ili više brodova izravnim dodirom ili neizravno prouzroči štetu drugom brodu, odnosno imovini i osobama na brodu.
a) SRAZ ILI IZRAVNI SUDAR – stvarni sudar između dvaju ili više brodova , kada se dodirnu trupom ili pojedinim dijelovima svoje opreme.
b) NEIZRAVNI SUDAR – jedan brod plovi prevelikom brzinom praveći valove i tako nanese štetu drugome brodu privezanom uz obalu. Odredbe o sudaru se primjenjuju na odgovornost za štetu koju jedan brod prouzroči drugome brodu zbog obavljanja manevra iako nije bilo stvarnog sudara.
Naknada štete u slučaju sudara- primjenjuje se načelo dokazane krivnje. Ako je šteta prouzročena krivnjom dvaju ili više brodova, svaki odgovara razmjerno svojoj krivnji, taj razmjer ocjenjuje sud ili arbitraža (70+30%), a ako se omjer krivnje ne može utvrditi, dijeli se na jednake dijelove (50+50%). U slučaju štete nastale sudarom naknađuje se stvarna šteta i izmakli dobitak. Brodar odgovara prema načelima o općem ograničenju svoje odgovornosti. Kod materijalne štete nema solidarne odgovornosti. Ako je nastupila ozljeda ili smrt solidarno odgovaraju brodovi čijom je krivnjom došlo do sudara. Ako je štetu prouzročila viša sila štetu snosi oštećenik.
Praktički postupak zapovjednika u slučaju sudara – u slučaju sudara zapovjednik broda je dužan poduzeti spašavanje drugog broda s kojim se sudario, dužan je brodu s kojim se sudario priopćiti ime i luku upisa broda kojim zapovijeda, ime posljednje luke iz koje je isplovio i ime luke u koju plovi. Sve podatke bi trebao unijeti u neslužbeni pismeni podsjetnik, mora obavijestiti brodara o svemu.
Međunarodni izvori prava - 1910 je donesena međunarodna konvencija za izjednačavanje pravila o sudaru brodova 1952 – međunarodna konvencija za izjednačavanje pravila o kaznenoj nadležnosti za sudar i plovidbene nezgode. 1972 – konvencija o međ. pravilima za izbjegavanje sudara na moru. LISABONSKA PRAVILA – 1987 – skup jednoobrazno usuglašenih normi u slučaju štete kod sudara brodova.
SPAŠAVANJE
Spašavanje je svaka potrebna i korisna pomoć pružena imovini i osobama koje se nalaze u opasnosti na moru. Opasnost mora ugrožavati živote osoba i prijetiti gubitku imovine . Spašavanje je samo ona djelatnost koja ima koristan rezultat – može biti potpun i djelomičan. Spašavanje osoba – to je pravna obveza spašavanja. Zapovjednik broda koji dozna da su osobe u opasnosti dužan je krenuti im u pomoć najvećom brzinom.
Razlozi koji oslobađaju zapovjednika da krene u spašavanje osoba:
a) ako bi poduzimanje tog čina predstavljalo ozbiljnu opasnost za brod
b) ako dozna da je drugi brod krenuo u spašavanje
c) ako od zapovjednika broda u pogibelji dozna da pomoć više nije potrebna
Spašavanje imovine – to je spašavanje brodova i stvari s brodova. Spašavatelj je dužan pri spašavanju upotrijebiti dužnu pažnju dobrog privrednika. Zapovjednik je dužan surađivati sa spašavateljem.
Spašavatelj je brodar broda koji je poduzeo spašavanje i članovi posade.
Nagrada za spašavanje prema konvenciji iz 1910 za spašavanje osoba ne duguje se nagrada. Visina nagrade ne može biti viša od vrijednosti broda. Iznos nagrade stranke mogu ugovoriti, ako nisu ugovorile, odlučuje sud.
Uzima se u obzir:
1. spašena vrijednost broda i stvari s broda
2. vještine i napori spašavatelja
3. opseg postignutog uspjeha
4. priroda i stupanj opasnosti
5. rizik odgovornosti i drugi rizici
6. brzina pruženih usluga
7. djelotvornost opreme spašavatelja
8. utrošeno vrijeme, uložene troškove i gubitke spašavatelja
Sud može smanjiti nagradu spašavateljima ako su svojom krivnjom izazvali potrebu spašavanja. Ako spašavatelj spašava protivno naredbi zapovjednika, nema pravo na nagradu.
Posebna naknada – uvedena konvencijom iz 1989. Da bi se pristupilo odmjeravanju posebne naknade , traži se ispunjenje dvaju zahtjeva :
1. spašavatelj mora obaviti operaciju spašavanja ako teret prijeti morskom okolišu
2. spašavatelj nije uspio u spašavanju, jer nije spasio imovinu
Spašavatelj ne smije biti nemaran u sprječavanju ili umanjenju štete za okoliš.
Dužnost zapovjednika broda:
Mora izbjegavati prizivanje drugog broda u pomoć, treba izvijestiti brodara o operaciji spašavanja. Kod svake komplicirane i dugotrajne akcije spašavanja zapovjedniku se preporučuje da vodi kronološke bilješke o tijeku spašavanja. Lučku kapetaniju mora obavijestiti o nezgodi. Nakon spašavanja treba utvrditi troškove i napraviti sažeti izvještaj.
Konvencija o trajanju i spašavanju i priručnik MERSAR 1979 u Hamburgu – izglasana je međ. konvencija o spašavanju na moru. Konvencija je usvojila 8 rezolucija, a jedna od njih je preporuka državama da upotrebljavaju i priručnike vezane za tu materiju koji se zove MERSAR I IMOSAR
MERSAR :
1. postupanje broda u nevolji
2. koordinacija spašavanja i traganja
3. postupanje broda koji pruža pomoć, prima pozive, djeluje u nezgodi.
Osobito je važno poglavlje o planiranju u vođenju traganja
IMOSAR – organizacija službe za traganje i spašavanje, praktične postupke sudionika
VAĐENJE POTONULIH STVARI
Potonulom se smatra stvar koja je stalno i potpuno pod vodom.. Potonulu stvar može vaditi domaća ili strana osoba koja na osnovi imovinskog prava ima pravo raspolagati tom stvari – to je ovlaštena osoba. Ako potonula stvar može prouzročiti smetnje ili opasnosti u plovidbi, ,kapetanija će ovlaštenoj osobi narediti da u primjerenom roku izvadi potonulu stvar. Ako kapetaniji nije poznata ta osoba, vađenje može poduzeti ovlašteni krivični organ. Ako su za vađenje potonule stvari potrebna osobita nautička i tel. sredstva i osobita stručnost, ovlaštena osoba može vaditi potonulu stvar, samo pomoću domaće ili strane fizičke ili pravne osobe.
Imovinskopravni odnosi u svezi sa vađenjem potonule stvari-potonula stvar na kojoj postoji pravo vlasništva , a ne izvadi se u roku 10 g.od dana kada je potonula postaje vlasništvo RH. Izvođač radova koji vadi potonulu stvar na temelju odluke nadležnog organa odgovara za štetu koju prouzroči svojim radom ako ne dokaže da se šteta nije mogla izbjeći upotrebom dužne pažnje-odgovara po načelu pretpostavljene krivnje . Ako je riječ o samovoljnom vađenju, bez odluke nadležnog organa, tada za prouzročenu štetu izvođač radova uvijek odgovara. On ima pravo naknade za vađenje. Izvođač radova ima pravo zaloga na izvođenoj potonuloj stvari.
IZVANUGOVORNA ODGOVORNOST VLASNIKA BRODA I BRODARA
1. Odgovornost za smrt i tjelesne ozljede
Za smrt i tjelesne ozljede kupača i drugih osoba na moru, koje prouzroči brod, odgovara vlasnik broda, brodar i osoba koja u tom trenutku upravlja brodom. Ako im je brod protupravno oduzet, tada ne odgovaraju. Temelj odgovornosti ovisi o području gdje je štetni događaj nastupio. Odgovornost postoji uvijek ako je ozljeda i smrt nastupila na području proglašenom kupalištem. Propisana je vrlo stroga objektivna odgovornost. Ako je prouzročena u luci onda se odgovara po načelu dokazane krivnje. Ako je smrt nastupila na području u kojemu se zabranjuje pojedini načini plovidbe-odgovornost je apsolutno objektivna
2. Odgovornost za oštećenje stvari i onečišćenje okoliša
Odnosi se na odgovornost broda za štetu koju nanese operativnim obalama, lukobranima, lučkim uređajima i postrojenjima, plutajućim objektima, odgovornost broda za štete od izlijevanja ili izbacivanja opasnih tvari i štetnih za okoliš – odgovornost je kauzalna.
3. Odgovornost za onečišćenje od broda izlijevanjem ulja – 1969 je donesena međunarodna konvencija o ovom obliku odgovornosti.
Za materijalne štete trećima odgovara brodovlasnik na temelju stroge kauzalne odgovornosti.
Brodovlasnik se može osloboditi odgovornosti ako dokaže da:
a) šteta od onečišćenja nastala ratom, neprijateljstvima i prirodnom pojavom
b) da je šteta rezultat namjernog djelovanja treće osobe
c) da šteta u cijelosti potječe od drugog štetnog postupka
Odgovornost brodovlasnika je ograničena visinom – do određene visine SPV-a
Konvencija iz 1969 predviđa obvezno osiguranje odgovornosti brodovlasnika. On je dužan pribaviti potvrdu da je osigurao svoju odgovornost. Kopija potvrde se prilaže upisniku brodova. Ova konvencija daje pravo da oštećeni podnese tužbu izravno protiv osiguratelja.
Obveza osiguranja se odnosi na tankere koji prevoze više od 2000 tona nafte.
1. Protokol iz 1984 unosi promjene u definiciji broda – plovila na moru sagrađena za prijevoz nafte u rasutom stanju. Ova konvencija se primjenjuje i za vrijeme putovanja praznog tankera, ako je prazan nakon prijevoza i iskrcaja nafte.
2. Konvencija iz 1969 definira naftu – sva postojana ugljikovodikova mineralna ulja, osobito sirovu naftu, teško dizelsko ulje i mazivo ulje.
3. Intervencija protokola-opisuje štetu zbog onečišćenja i ona predstavlja:
a) svaki gubitak ili oštećenje nastalo izvan broda zbog izbacivanja nafte s broda
b) troškovi zaštitnih mjera i daljnje oštećenje nastalo poduzimanjem ovih mjera
4. Protokol 1984 – događaj – svaka činjenica ili skup činjenica istoga podrijetla koje izazivaju štetu od onečišćenja ili stvaraju veliku prijetnju nastanku štete.
5. Konvencija 1969 – primjenjuje se na štetu nastalu zbog onečišćenja prouzročenu na području države ugovarateljice, uključujući njezino teritorijalno more i u isključivom gospodarskom pojasu ako ga je država proglasila.
6. Brodovlasnik nema pravo naknade štete protiv osoba: službenika ili punomoćnika, naručitelja ugovora o prijevozu, osobe koja spašava brod s pristankom vlasnika, osobe koje poduzima zaštitne mjere svih službenika
7. Protokol 1984 – osnovni razlog njegova donošenja je bio – povišenje granice odgovornosti brodovlasnika. Vlasnik broda ima pravo ograničiti svoju odgovornost po događaju – 3 milijuna obračun. jedinica za brod preko 5 tona. Osnova za ograničenje odgovornosti je tonaža broda.
Vlasnik mora, ako se želi okoristiti ograničenjem osnovati fond u visini ukupne odgovornosti kod suda ili drugog nadležnog organa jedne od država ugovarateljica. Taj se fond osniva polaganjem svote, bankovnog jamstva koje priznaje zakonodavstvo države ugovarateljice ili sud smatra dostatnim.
8. Osnivanje «Međunarodnog fonda za naknadu štete od onečišćenja naftom» .
1976 u Londonu je donesena međunarodna konvencija o odgovornosti i naknadi štete u svezi s prijevozom opasnih i štetnih tvari morem, ova će konvencija stupiti na snagu:
- ako je prihvati najmanje 12 država (uključujući 4 s 2 milijuna bruto tona)
- osobe koje doprinose Fondu su u prethodnoj godini primile ukupnu količinu od 40 tona tereta koje podliježu doprinosu na opći račun.
ODGOVORNOST PRIJEVOZNIKA
ODGOVORNOST PRIJEVOZNIKA ZA PRAVOVREMENI POČETAK PUTOVANJA, PREKID I ZAKAŠNJENJE U PRIJEVOZU PUTNIKA
ZOO sadrži ugovorne odredbe o prijevozu osoba. Tim ugovorima se obvezuje prijevoznik da preveze na određeno mjesto neku osobu, koja se obvezuje prijevozniku na plaćanje naknade. U zračnom prometu prijevoznik se obvezuje prevesti putnika od mjesta polaska do mjesta odredišta u vrijeme predviđeno redom letenja, a putnik plaća prevozninu. Ugovorne strane su prijevoznik i putnik, bitni element ugovora je određivanje prijevoznog puta i obveza plaćanja obavljenog prijevoza – prevoznina.
Obveze prijevoznika – mogu biti glavne i sporedne
GLAVNE OBVEZE – očuvanje putnikova tjelesnog integriteta i njegov prijevoz. On treba osigurati minimum prikladnog prostora u vozilu i davanje hrane. Tu još spada i pravodobni početak putovanja, pravodobni dolazak na odredište
SPOREDNE OBVEZE – poduzimaju se tijekom putovanja, a nisu nužne za izvršenje prijevoza. Ako putnik ne stigne na vrijeme, nastaje zakašnjenje u prijevozu. Ako je odgovoran prijevoznik, dužan je naknaditi svaku štetu za koju putnik dokaže da mu je prouzrokovana zakašnjenjem (stvarna šteta i izmakla korist)
Prijevoznik neće odgovarati za nepredvidive , izvanredne štete. Prema ZOO_u prijevoznik odgovara za štetu koju putnik pretrpi zbog zakašnjenja, osim ako ga je uzrokovao neotklonjiv uzrok. Tu je potrebno postupati sa povećanom pažnjom, pažnjom dobrog stručnjaka. Onda nema odgovornosti. Takvu je pažnju dužan dokazati prijevoznik, on odgovara presumiranom krivnjom. Kod zakašnjenja se dozvoljava sloboda ugovaranja, kod povrede tjelesnog integriteta primjenjuju se prisilne odredbe.
PRIJEVOZ PUTNIKA U POMORSKOJ I UNUTRAŠNJOJ PLOVIDBI
Zakon o pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi regulira: odgovornost za zakašnjenje početka putovanja i odgovornost za prekid putovanja.
1. Putnik može odustati od ugovora ako brod ne započne putovanje koje će se obaviti u granicama Jadranskog mora, odnosno unutrašnjih voda, jedan sat poslije ugovorenog vremena i izvan tih granica u tijeku 12 sati ugovorom određenim. Ako je putnik odustao ima pravo na povratak cijele prevoznine . Ako je do zakašnjenja početka putovanja došlo namjerno ili krajnjom nepažnjom brodara, on je dužan naknaditi štetu putniku. Namjeru dokazuje putnik.
2. Ako brodom nije uzrokovano zakašnjenje, poziva se na ograničenje odgovornosti. Ove odredbe nisu prisilne, stranke ih mogu slobodno ugovarati.
3. Ako je u tijeku putovanja došlo do njegova prekida , koji traje više od 12 h.u granicama Jadranskog mora ili 3 dana izvan tih granica, putnik uma pravo zahtijevati:
a) da ga brodar drugim prijevoznim sredstvom preveze do odredišta
b) zahtijevati da ga brodar u primjerenom roku s prtljagom vrati u polaznu luku
c) odustati od ugovora i tražiti da mu brodar vrati prevozninu
Ako su ti razlozi na strani putnika , ugovor prestaje bez prava na vraćanje prevoznine. Ako putnik ne podnese pismeni zahtjev, gubi pravo tražiti nastavak putovanja . Zakon je isključio odgovornost za zakašnjenje dolaska, ali se to ipak može ostvariti:
1. stranke ga mogu ugovoriti
2. primjenom načela savjesnosti i poštenja
Plovidbeni zakon pomorskom plovidbom smatra plovidbu koja se obavlja na moru, rijekama Jadranskog sliva do granica plovnosti s morske strane.
VRSTE UGOVORA O PRIJEVOZU STVARI MOREM
1. BRODARSKI – brodar se obvezuje prevesti stvari cijelim brodom, razmjernim dijelom broda ili brodskim prostorom, sklapa se za jedno ili više putovanja.
2.VOZARSKI – prestacija brodara je prijevoz pojedinih stvari. Prestacija – svaki čin koji je dužnik na temelju obveznog odnosa dužan izvršiti vjerovniku, predmet obveze –činidba.
Ugovor mora biti u pismenom obliku. Podugovaranje-naručitelj može ugovoriti s trećom stranom (podnaručiteljem) ugovor o prijevozu stvari brodom . Naručitelj može podugovarati samo ako je to brodskim ugovorom izričito predviđeno. Plovidbeni zakon regulira prestanak ugovora – po sili zakona ili odustankom stranaka. Svaki naručitelj može odustati od ugovora prije početka ukrcavanja, ako plati cijelu vozarinu, naknadu za prekostojnice i druge troškove. Brodar je dužan obaviti putovanje u ugovorenom roku, a ako nije ugovoreno onda to treba biti u primjerenom roku.
PRIJEVOZNE ISPRAVE – nakon završenog ukrcavanja brodar je dužan krcatelju na njegov zahtjev izdati teretnicu. U unutrašnjoj plovidbi brodar ima pravo zahtijevati da se izda tovarni list, kao dokaz zaključenja ugovora. U pomorskoj plovidbi brodar je dužan krcatelju izdati više izvornih teretnica , a u unutrašnjoj plovidbi izdaje se samo jedan primjerak teretnice. Teretnica mora sadržavati oznaku da se radi o njoj radi razlikovanja s teretnim listom. Kada se utvrdi da podaci o teretu koje je krcatelj dao brodaru nisu točni ili da teret nije i dobrom stanju, brodar može unijeti u teretnicu primjedbe. Brodar unosi primjedbe ako roba nije odvagana, odbrojena ili odmjerena. Kod čiste teretnice (bez primjedbi) brodar trećoj osobi ne može dokazivati da teret nije primio onako kako proizilazi iz podataka u teretnici. Time se podržava načelo o teretnici kao vrijednosnom papiru koji ima neoborivu dokaznu snagu. Brodar odgovara za robu imatelju teretnice ako ovaj dokaže da je teret predan onako kako je u teretnici naznačeno.
TOVARNI LIST – izdaje se u jednom primjerku uz potpis brodara i krcatelja. Tovarni list je dvostrana izjava, prati robu. Izdavanjem tovarnog lista pretpostavlja se da je sklopljen ugovor o prijevozu. U tovarnom listu je obvezna oznaka tvrtke, ime i adresa primatelja. Tovarni list glasi na ime. Podatke u tovarni list unosi krcatelj. Tovarni list nije vrijednosni papir, ne sadrži primjerak brodara, nema neoborivu dokaznu snagu, tu uvijek vrijedi pravilo o pretpostavljenoj dokaznoj snazi.
ODGOVORNOST BRODARA ZA ŠTETE NA STVARIMA I ZA ZAKAŠNJENJE
Brodar je dužan pravovaljano izvršiti ugovor o prijevozu i u roku predati robu bez oštećenja, manjka ili gubitka primatelju. Potrebno je utvrditi osnovu, opseg i visinu odgovornosti. Odredbe odgovornosti u nas su kogentne naravi. Ako se sumnja da je oštećenje nastalo na području pomorske ili unutrašnje plovidbe, pretpostavlja se, dok brodar ne dokaže suprotno, da su nastale tamo gdje se mogu primijeniti propisi najnepovoljniji za brodara.
Ako se radi o mješovitom prijevozu( dijelom u pomorskoj, dijelom u unutrašnjoj plovidbi) brodar odgovara po propisima luke gdje mora predati teret. Brodar odgovara u svakoj plovidbi, na osnovi pretpostavljene krivnje. Temeljna obveza brodara je osposobljavanje broda za plovidbu. Brodar dokazuje da je upotrijebio dužnu pažnju kod osposobljavanja broda. Brodar pomorskog broda dužan je ulagati dužnu pažnju do početka putovanja. Brodar unutrašnje plovidbe ulaže dužnu pažnju za čitavo vrijeme putovanja. Za radnje i propuste zapovjednika, članova posade odgovara brodar kao za svoje. Pomorski brodar odgovara za štetu koja je na teretu uzrokovana požarom, ako se dokaže da je požar skrivio osobnom radnjom ili propustom. ZOO propisuje objektivnu odgovornost prijevoznika za gubitak, oštećenje, zakašnjenje stvari.
Prijevoznik je oslobođen odgovornosti za izuzete slučajeve i posebne opasnosti.
Prijevoznik odgovara na temelju činjenice prouzrokovane štete osim u 3 slučaja:
1. oslobođen je odgovornosti za radnje korisnika prijevoza
2. oslobođen je ako dokaže da je šteta uzrokovana svojstvima iz same stvari
3. oslobođen je ako nastupi viša sila – vanjski nepredvidiv i neotklonjiv događaj
IZUZETI SLUČAJEVI
1. skrivene mane broda ili nesposobnost za plovidbu
2. viša sila, pomorske nezgode, ratni događaji, nemiri, pobune, međ. zločini
3. sanitarna ograničenja i druge mjere državnih organa
4. radnje i propusti krcatelja ili osoba ovlaštenih na raspolaganje teretom
5. obustava rada, štrajk, masovno isključenje radnika s posla
6. spašavanje ili pokušaj spašavanja ljudi i imovine na moru
7. skretanje broda prilikom spašavanja iz opravdanih razloga
8. prirodni gubitak ili oštećenje tereta
9. nedovoljno pakiranje ili nedovoljno trajne oznake na teretu
POSEBNE OPASNOSTI
1. smještaj tereta na palubi ako je tako ugovoreno i naznačeno u prijevoznoj ispravi
2. pomanjkanje ili slabo stanje ambalaže, tako da je teret oštećen
3. ukrcavanje tereta od strane krcatelja ili iskrcavanje od strane primatelja
4. prijevoz u plombiranom skladištu, uz uvjet da ga je plombirao krcatelj
5. narav robe koja je po svojstvima podložna oštećenje
6. prijevoz živih životinja
ZAKAŠNJENJE – granica odgovornosti za zakašnjenje zasniva se na vozarini
Brodar unutrašnje plovidbe odgovara za štetu zbog zakašnjenja u predaji tereta najviše do visine vozarine. Brodar nema pravo na ograničenje odgovornosti prema plovidbenom zakonu, ako se dokaže da je štetu prouzročio namjerno. Pomorski brodar gubi pravo na ograničenje odgovornosti, samo ako se radi o osobnoj kvalificiranoj krivnji, a brodar unutrašnje plovidbe odgovara i kada su krive osobe koje rade za brodara.
Razlika u položaju brodara pomorske i unutrašnje plovidbe postoji i u slučaju dispozitivnosti propisa o odgovornosti, koja se dopušta samo iznimno.
Plovidbeni zakon za pomorsku plovidbu dopušta ugovaranje u korist brodara:
1. ako je oštećenje , manjak ili gubitak tereta nastao prije ili nakon iskrcaja3
2. za štete zbog zakašnjenja
3. u prijevozu živih životinja
4. u prijevozu tereta koji je na temelju pismenog pristanka krcatelja smješten na palubu
Za unutrašnju plovidbu spominju se samo dva slučaja:
1. ako je oštećenje nastalo prije ukrcaja ili nakon iskrcaja
2. štete zbog zakašnjenja
ODGOVORNOST ZA GUBITAK ILI OŠTEĆENJA PUTNIČKE PRTLJAGE
Postoji ručna prtljaga – koju putnik sam čuva i nadzire i stvari koje prijevoznik može primiti na prijevoz – to je predana ili registrirana prtljaga. Za ručnu prtljagu temelj odgovornosti je dokazana krivnja. Ako je nastupila prometna nezgoda, odgovara prijevoznik jer putnik tada ne može čuvati prtljagu. Za predanu prtljagu odgovara se temeljem presumirane krivnje, a može biti kauzalna, ako je pooštrena odgovornost prijevoznika za stvari.
VISINA ODGOVORNOSTI
Brodar odgovara do stvarne štete, ali najviše do fiksirane granice. Visina odgovornosti ovisi o tipu prtljage.
PRAVNI UČINAK PRIGOVORA PUTNIKA O ŠTETAMA NA PRTLJAZI
U prijevozu stvari pismeni prigovor se može uputiti prilikom preuzimanja, a u prijevozu putnika prilikom iskrcavanja. U prijevozu prtljage koju putnik odmah nakon završetka putovanja nosi sa sobom, a brodar nije znao za njen sadržaj ni masu, postoji puno opravdanje da se odnos putnik-brodar razrješava u trenutku kada brodar gubi svaku kontrolu nad putnikovim stvarima. Ako putnik ne uloži prigovor pravovremeno, brodar je oslobođen odgovornosti.
PRIJEVOZ PUTNIKA U CESTOVNOM PROMETU
Putnik može odustati od ugovora i zahtijevati vraćanje prevoznine, ako prijevoz nije započeo u ugovoreno vrijeme. Ovdje nema određenih rokova koji moraju proteći nakon ugovorenog vremena da bi putnik stekao pravo na odustanak od putovanja (ti rokovi postoje u pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi) Naš zakon govori samo o dužnosti prijevoznika na vraćanje prevoznine, a ne govori ništa o nadoknadi štete. Ako se tijekom putovanja prijevoz prekine, a za taj prekid putnik nije odgovoran, on ima pravo po svom izboru:
1. zahtijevati da ga prijevoznik svojim ili drugim prikladnim sredstvom preveze do odredišta
2. zahtijevati da ga prijevoznik zajedno sa prtljagom vrati u polazno mjesto i vrati prevozninu
3. odustati od ugovora i zahtijevati da mu prijevoznik vrati prevozninu
Zakon o ugovorima o prijevozu u cestovnom prometu za prekid putovanja predviđa i odgovornost za naknadu štete. Predviđa se i ograničenje odgovornosti do dvostruke prevoznine. Prijevoznik se može pozivati na povlasticu ograničenja samo ako dokaže da šteta nije uzrokovana namjerno ili krajnjom nepažnjom. Ovdje vrijedi načelo o odgovornosti na osnovi pretpostavljene kvalificirane krivnje. U cestovnom prijevozu, prijevoznik odgovara i za zakašnjenje u dolasku. Zahtjev za naknadu štete zbog zakašnjenja mora se postaviti najkasnije za 15 dana od dana kada se putovanje završi, ako prođu rokovi, nema odgovornosti.
SPECIFIČNA ODGOVORNOST (OBJEKTIVNA)U PRIJEVOZU ŽIVIH ŽIVOTINJA U CESTOVNOM PROMETU
Prijevoz živih životinja, odnosno stoke pripada u tzv. Posebne prijevoze, oni ne predstavljaju redovite trgovačke terete. Narav ove vrste robe nameće niz specifičnih prava i obveza . Kako se radi o živim bićima razlozi humanosti nameću poseban postupak zaštite i osiguranja. Žive životinje mogu biti ishodište zaraznih bolesti, zato se ovaj prijevoz regulira nizom veterinarskih propisa prisilne naravi.
Odgovornost stranaka iz prijevoznog posla, odnosno njihova prava i obveze ravnaju se najprije prema veterinarskim propisima, a zatim prema općim načelima transportnog prava. Prijevoznik nije odgovoran za štetu što nastane gubitkom ili oštećenjem žive životinje predane na prijevoz ako dokaže da je poduzeo sve što je prema okolnostima bio dužan poduzeti, te da je postupio prema posebnim uputama ako su mu one dane.
Slučajevi posebnih opasnosti kod prijevoza živih životinja:
1. upotreba otvorenih i nepokrivenih vozila, ako je ugovorena i naznačena u tovarnom listu
2. nedostatak ili loše stanje ambalaže koja podložna rasipanju
3. rukovanje, utovar, slaganje i istovar što ih obave pošiljatelj ili imatelj
4. narav stvari koja je prema svojim svojstvima izložena gubitku ili oštećenju
5. međustajanje ili nepotpune oznake na koletima???
Može se tvrditi da u našem pravu u cestovnom prijevozu žive životinje ne podliježu specifičnom režimu instituta posebnih opasnosti, jer se predviđaju kriteriji za izravno oslobođenje prijevoznika od odgovornosti. Prijevoznik zapravo mora dokazati uzročnu vezu između poduzimanja svih mjera prema okolnostima i postupanja prema uputama i nastale štete koja je rezultat prirodnih svojstava takve robe. Tada će se prijevoznik osloboditi od odgovornosti, pa imatelj više ne može dokazivati suprotno. Prijevoznik dakle treba dokazati da je usprkos poduzimanju odgovarajućih mjera ipak došlo do štete jer je riječ o prijevozu robe osjetljive naravi.
TEMELJ ODGOVORNOSTI PRIJEVOZNIKA
Cestovni prijevoznik za gubitak ili oštećenje stvari i za štetu zbog zakašnjenja odgovara kauzalno. Ako nastane šteta bez obzira na krivnju prijevoznika on će odgovarati ako nije postupao po uputama i pažnjom dobrog stručnjaka. Oslobađa se odgovornosti samo ako dokaže da ili nije mogao poduzeti zbog uzroka koji se nije mogao predvidjeti, izbjeći ili ukloniti i zbog radnji korisnika prijevoza.
INSTITUT PRIGOVORA
U prijevozu stvari primatelj koji kao tužitelj zahtijeva naknadu štete dužan je dokazati neposredni interes na tim stvarima, da su stvari predane prijevozniku neoštećene, štetu i visinu štete. U prijevozu u svim granicama prometa, osim u željezničkom, postoji institut prigovora-to je jedinstvena izjava primatelja upućena prijevozniku u kojoj bi trebalo konstatirati da prijevoznik nije predao stvari kako se obvezao. Ako primatelj primi stvar bez prigovora, smatra se da mu je stvar uredno predana u stanju kako je označeno u tovarnome listu. Za oštećenja što se ne mogu opaziti u času predaje primatelj je dužan u pismenom obliku i bez odgode prigovoriti nakon otkrivanja oštećenja, najkasnije u roku 7 dana od predaje. Prijevoznik odgovara za štetu što nastane zbog zakašnjenja u predaji stvari primatelju samo ako primatelj podnese prijevozniku zahtjev za naknadu štete u roku 15 dana od dana kada dobije stvar na raspolaganje. Smatra se da je stvar izgubljena u prijevozu ako je prijevoznik ne preda primatelju u roku od 30 dana od dana kada je to bio dužan učiniti. Za oštećenja osnovni je problem o kojim i kakvim štetama se radi. Zato je važan prigovor kao dokaz o kojoj je šteti riječ. Prilikom potpunog gubitka prijevoznik u svakom slučaju mora dokazati koju je stvarnu količinu štete predao. Štetu zbog zakašnjenja uvijek dokazuje primatelj.
PRAVNI UČINAK PRIGOVORA I POSLJEDICE NJEGOVA NEULAGANJA
Rok pravovaljanog prigovora ovisi o tome radi li se o vidljivim nedostacima pri predaji, ili se nedostaci u tom trenutku nisu mogli zamijetiti. Ako su oštećenja vidljiva - prigovor treba uložiti odmah prilikom preuzimanja robe, do vremena dok prijevoznik može kontrolirati stanje, količinu robe. Nije propisana forma prigovora . Prigovor mora biti određen. Za nevidljiva oštećenja ulaže se prigovor u roku od 7 dana. Ovaj prigovor mora biti u pismenoj formi. Prigovorom je primatelj očuvao pravo zahtjeva na naknadu štete od prijevoznika. Ako prijevoznik i primatelj nisu zajednički utvrdili činjenično stanje , trebalo bi pretpostaviti da su navodi prigovora točni, dok prijevoznik ne dokaže suprotno. Ako ugovor nije uložen ili nije uložen ili nije uložen pravovremeno, nastupa prekluzija. Prijevoznik se ne bi mogao pozivati na činjenicu prekluzije ako mu primatelj dokaže da je oštećenje uzrokovano namjerno ili krajnjom nepažnjom.
Kod šteta zbog zakašnjenja-primatelj mora u roku 15 dana od dana kada mu se stvari stave na raspolaganje radi primanja, podnijeti prijevozniku zahtjev za naknadu štete, koji ne mora biti pismen. Bivša SFRJ je ratificirala CMR – Konvencija o ugovoru za međunarodni cestovni prijevoz robe. To je svaki naplatni ugovor za prijevoz robe cestom u kojega su ugovoreno mjesto primanja robe na prijevoz i mjesto odredišta u dvjema različitim državama. Ako primatelj primi isporuku robe , a nije pregledao njeno stanje u nazočnosti prijevoznika niti je u pravovaljanom roku uputio prigovor pretpostavlja se da je robu primio onako kako je opisano u tovarnom listu. Ako se uputi prigovor, moguća je oboriva pretpostavka da je roba predana kako je to opisano. Posebno je reguliran slučaj kada je stanje robe uredno pregledao imatelj i prijevoznik – kontradiktorni pregled – dopušten je suprotan dokaz – neće nastupiti neoboriva pretpostavka da je točno ono što su stranke utvrdile, ali samo u slučaju da je riječ o skrivenim manama pod uvjetom da je primatelj uložio prigovor. Ako nastupi zakašnjenje u isporuci – prijevoznik neće biti dužan naknaditi štetu zbog zakašnjenja, ako mu nije podnesen pismeni prigovor o nastaloj šteti ili o šteti koja se očekuje u roku od 21 dan od dana kada ju je primatelj dobio na raspolaganje. Nastupa prekluzija – za naknadu štete zbog zakašnjenja ako se ne uloži prigovor.
PRIJEVOZ PUTNIKA U ŽELJEZNIČKOM PROMETU
U pogledu zakašnjenja početka putovanja – identično je kao u cestovnom prometu.
U pogledu prekida putovanja – ne konstatira se sama činjenica prekida kao u cestovnom prijevozu, nego se traži da putnik zbog zakašnjenja za koje nije odgovoran tijekom prijevoza bude spriječen nastaviti putovanje. Kao i u cestovnom prijevozu, za putnika postoji mogućnost izbora triju kombinacija uz izražavanje nastojanja da se putnika do odredišta preveze vlakom. Željeznički prijevoznik odgovara za naknadu štete što nastane zbog prekida putovanja. Neće odgovarati ako dokaže da prekid putovanja nije ni namjerno ni krajnjom nepažnjom uzrokovao. Postoji pretpostavka da je prijevoznik kvalificirano kriv, ako dokaže da nije ni namjerno ni krajnjom nepažnjom uzrokovao štetu , neće odgovarati.. Neće odgovarati čak ni onda kada bi bio kriv – za laku nepažnju. U usporedbi sa cestovnim prijevozom, željeznički prijevoznik odgovara blaže. U odnosu na prijevoz putnika u pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi, odgovara strože. U pomorskoj plovidbi se pretpostavlja da brodar nije kvalificirano kriv, pa takvu krivnju mora dokazati putnik, a u željezničkom prijevozu sam prijevoznik mora dokazivati da nije kvalificirano kriv. Rokovi za zahtjev naknade štete isti su kao i u cestovnom prometu.
14.10.1890. u Bernu je zaključena prva međ. konvencija o prijevozu robe željeznicom. Ta konvencija je 8 puta revidirana. 1924 – međ. konvencijom o prijevozu putnika željeznicom. Prihvaćena je kauzalna odgovornost s mogućim razlozima oslobođenja. Željeznica se oslobađa odgovornosti ako je gubitak, oštećenje ili prekoračenje roka isporuke uzrokovano krivnjom imatelja prava nekim njegovim zahtjevom koji nije utemeljen na krivnji željeznice ili manom same stvari. Ovdje je zadržan institut posebnih opasnosti.
Prilikom potpunog ili djelomičnog gubitka robe prijevoznik koji odgovara plaća samo stvarnu štetu. Osnovna je promjena u ovoj konvenciji jeste ograničenje od 50 zlatnih franaka po kg. Bruto mase oštećene robe (17 obračunskih jedinica).
Uvođenje garantnih rokova isporuke – to je novost u ovoj konvenciji. Rokovi isporuke u užem smislu ovise o dužini puta koji se mora prijeći u određenom roku, a ne ovisi o redu vožnje. Novost je u tome što se mogu utvrditi posebni rokovi isporuke i na osnovi plana prijevoza koji se primjenjuje između zainteresiranih željeznica, a objavljuju se u međunarodnim tarifama. Željeznica može određivati za određene pošiljke dopunske rokove isporuke.
Nova konvencija željeznici više ne nameće dužnost plaćanja naknade za nedokazanu štetu. Željeznici se mora dokazati šteta prekoračenja roka isporuke, a ona iznosi najviše do trostrukog iznosa prevoznine. Kada je riječ o garantnim rokovima, željeznica može sniziti ili povisiti limite odgovornosti ili čak uvoditi paušalne iznose naknade. Oštećenje robe koje nastane iz prekoračenja roka isporuke uklapa se u naknadu koju će željeznica biti dužna platiti imatelju prava za prekoračenje roka isporuke.
Prema novoj konvenciji kumulacija naknade posebno za oštećenje, a posebno za zakašnjenje moguća je ako oštećenje ne proizilazi iz zakašnjenja. Prilikom namjere ili krajnje nepažnje željeznica gubi pravo na ograničenje odgovornosti, ne može koristiti propisani limit. Tada je dužna platiti punu dokaznu štetu, a kod krajnje nepažnje šteta se podvostručuje. Željeznica odgovara u slučaju svoje krivnje najviše do odštete predviđene za potpuni gubitak stvari, za neizvršenje, za neuporabu i dr.
Željeznica odgovara ako je postupila po nalozima pošiljatelja za izmjenu ugovora o prijevozu bez podnošenja duplikata tovarnog lista koji je predan primatelju i prilikom zapreke pri prijevozu kada je postupila po uputama pošiljatelja ne tražeći podnošenje duplikata. Željeznica se bez daljnjega može osloboditi odgovornosti tvrdeći da je očito da ne postoji nikakav stvarni manjak.
U željezničkom prijevozu korisnik prijevoza gubi pravo zahtjeva prema prijevozniku u trenutku prijema pošiljke, ako nije zatražio da se zapisnikom o izvidu utvrdi stanje stvari. Pravo primatelja neće prestati ako dokaže da je prijevoznik štetu uzrokovao namjerno ili krajnjom nepažnjom. Ako primatelj ne može zapaziti oštećenje , tada ima pravo na dodatni rok od 7 dana. Zahtjev za zakašnjenje se ulaže u roku 15 dana.
PRIJEVOZ PUTNIKA U ZRAČNOM PROMETU
Ako putovanje u domaćem prometu ne započne u roku od 2 sata, a u međunarodnom u roku od 4 sata, putnik može birati:
1. zahtijevati da ga prijevoznik preveze svojim ili drugim prikladnim zrakoplovom do odredišta
2. odustati od putovanja i zahtijevati vraćanje prevoznine
Prijevoznik je dužan ako nije došlo do odustanka od putovanja zbog odgode, najdulje 24 sata na svoj trošak osigurati hranu za vrijeme čekanja putovanja. Zakon posebno predviđa slučaj neizvršenja putovanja. To je situacija – ako je putovanje u domaćem prometu izvršeno, a prijevoznik nije prevezao putnika koji ima kartu za taj let i koji se pravovremeno prijavio za to putovanje. Tada putnik može odustati od ugovora i zahtijevati da mu se vrati plaćena prevoznina, povećana za 25 %. Ako tijekom putovanja dođe do prekida iz razloga za koje putnik nije odgovoran, a prekid traje dulje od 3 h.u domaćem i 6.h. po međunarodnom, putnik ima pravo:
1. zahtijevati prijevoz do odredišta
2. zahtijevati da ga s prtljagom vrati na mjesto polaska
3. odustati uz pravo prevoznine
Prijevoznik neće odgovarati ni ako dokaže da je šteta nastala iz razloga koji su isključivo na strani oštećenog putnika. Odgovara se po kriteriju pretpostavljene krivnje. Za slučajeve odgode neizvršenja, prekida putovanje. Prijevoznik odgovara za štete koje bi putnik pretrpio do iznosa dvostruke prevoznine . Prijevoznik gubi pravo na ograničenje ako mu se dokaže, a putnik je dužan dokazati, namjera ili krajnja nepažnja. Zahtjev za naknadu štete se ulaže u roku 15 dana – rok je prekluzivan. Postoji konvencija za izjednačavanje nekih pravila o međunarodnom prijevozu zrakom – to je Varšavska konvencija 1929 i Haški protokol o izmjenama konvencije za izjednačenje nekih pravila o međunarodnom prijevozu zrakom – Hag 1955.
1966 – Montrealski sporazum – Međunarodni prijevoz je svaki prijevoz u koji su prema sporazumu stranaka mjesto polaska i mjesto odredišta na teritoriju dviju država, ako je predviđeno međuslijetanje na teritorij neke druge države, makar ta država nije ugovornica.
Zrakoplovni tovarni list- osnovna prijevozna isprava u zračnom prometu. Umjesto tovarnog lista može se upotrijebiti»svako drugo sredstvo». Pošiljatelj mora pristati na primjenu bilo kojeg drugog sredstva da bi njegova primjena bila pravovaljana. U našem zakonu prijevoznik ima pravo tražiti od pošiljatelja da sastavi i da mu preda zrakoplovni tovarni list , a pošiljatelj ima pravo tražiti od prijevoznika da primi tu ispravu- ova je odredba kogentna. Nepridržavanje odredaba o izdavanju isprave i o podacima u ispravi neće utjecati na važenje ugovora. U Varšavsko konvenciji – prijevoznik ne odgovara ako dokaže da su on i osobe s kojima se služi poduzele sve potrebne mjere da se izbjegne šteta. Usvojena je odgovornost temeljem pretpostavljene krivnje (Varšavska konvencija)
Montraelski protokol – prihvaća kauzalnu odgovornost . Zračni prijevoznik odgovara za štetu na robi na osnovi činjenice da je šteta nastala za vrijeme zračnog prijevoza . Neće odgovarati ako dokaže da je do gubitka došlo zbog:
a) mana robe
b) nedostatka u pakovanju robe
c) rata
d) postupka organa javne vlasti
Ovaj protokol fiksira granice odgovornosti u prijevozu stvari. U prijevozu stvari zrakom prijevozniku ne stoji na raspolaganju institut»posebnih opasnosti», prijevoznik odgovara i za slučajeve više sile.
KRAJ
Post je objavljen 08.09.2008. u 14:35 sati.