Hodočasnici hodočaste, slavljenici ima da časte. Javila mi se, uplakana, da bi ovaj rođendan najradije preskočila. Ne razumijem se u Djevice, valjda je u pravu. U strahu da ne bih prenaglio sa savjetima, sve češće šutim. Dogodi se da netko i tu šutnju iščita kao znakovitu poruku upućenu upravo njemu i eto ti nove zavrzlame. Prožimanje općenitig i posebnog provučeno kroz novu dimenziju neće zaustaviti vrijeme. U njegovom rasipanju, dok smo obdareni raskošnim optimizmom, pravi smo maheri. Nevolje nastaju rastom zabrinutosti o ograničenosti resursa, slično zaključku da unatoč žeđi svaka druga litra vode u vodovodu prolivena prije nego je stigla do cilja.
Škrtom starošću plaćamo rasipništva iz mladosti. Kad bi nam nekakva zlatna ribica i ponudila mijene u prošlosti, sumnjam da bi itko pristao na drukčiji put od onoga na čijoj se kolotečini zatekao. Ima li onda nostalgija svrhe, ako se svodi samo na priču, potiskivanjem djela.
Nekad se dobro jelo, nekad se dobro pilo, nekad je bilo svega, i kokoš i jaje... Cijene hvataju zalet. Do kad ćemo biti potcijenjeni? U Vis ili u Dalj? U Dalju nisam nikad bio. Mnogo Daljanja nije bilo u Visu. Tamo mi je prebivalište.
Post je objavljen 08.09.2008. u 10:44 sati.