Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/silvija4

Marketing

Photobucket
Uf, trenutno sam ljuta. Ali toliko ljuta da bi vrištila, vikala i psovala. Naravno sestra moja mi kaže da se ponašam razmaženo i kakve ima veze što drugi tjedan zaredom moram raditi popodne ali ja si ne mogu pomoći. Ljuta sam na svoj poso, na sve tamo općenito što trpim i mrzim činjenicu da u životu se moraš patiti i patiti i na kraju za ništa. Mrzim činjenicu što je druge briga za druge, što svatko misli samo na sebe i što ja ne znam misliti samo na sebe. Uf, grrrrrr. Baš sam ljuta i kad se pogledam u ogledalo vidim na licu da sam ljuta. Ljuta sam jer ništa nije kako treba biti, što sve mora biti tako komplicirano, zeznuto, čudno, bezveze... Uf, uf, ufffffffff....
Ljuta sam...
A valda ću se do ujutro smiriti jer neće biti dobro inaće.
Nego danas me sestra zove da vidm kada ću se udati. Ugl. staviš čašu vode i iznad zlatni lančić sa zlatnim prstenom i koliko puta udari prsten u čašu sa toliko godina ćeš se udati. E, sada jedini problem je što moraš biti miran dok to obavlja se jel a ja to ne mogu. Svima ostalima je fino uspjelo. Čak je i mojoj mami udarilo onoliko puta sa koliko godina se udala dok recimo meni je prvo ispalo da sa tri godine sam se već udala ili jednostavno nije mi ni udaralo jer sam pokušavala i pokušavala ali ja za to nemam strpljenja držati i čekati. Strašno. Čak ni dijete više ne pokazuje. Isto neka tako fora sa lančićem. I eto, ništa od mene. Nema mi ravnenaughty
Jučer sam bila na rođendanu. Dvije subote zaredom smo slavile isti rođendan. To se zove slavljesmokin I tako jel, radila ja popodne, došla kući, ravno na slavlje, umorna, noge peku od stajanja i tako eto tek danas sam shvatila da sam se napila kada sam se probudila i osjećala se kao da me traktor pregazio. Nema šta, pravo seosko raspoloženje. Najme jučer sam pola večeri provela družeči se sa družbom iz mojih omiljenih Piškorevaca.Zaključili su dečki da ću se i udati tamo (iako prsten kaže drugačije). No tako eto neću se sjećati što sam sve pričala. Bolje ovako kada mislim da sam bila cool. No i moj mali debeli je bio glavni te večeri. Ovaj puta je bario moju drugu prijateljicu. Zavodnik, nema šta. Više se ni ne moram pitati tko mu se sviđa, kad su to prezežito moje prijateljice.
Naravno da je i svirala pjesma koja me uvijek podsjeti na njega(stid me ali ja sam ju pjevala u sebi, jednostavno si nisam mogla pomoći jer je on bio tu):

I tako jel, da nastavim sa svojim životom. Danas sam praktički cijeli dan prespavala. Nisam si mogla pomoći. Svaki moj pokušaj dizanja je završio ponovnim spavanjem. A vručinaaaaa, hvala Bogu da nam se i klima pokvarila u pravom trenutku, kada su najveće vručine pa mi je doživljaj bio još bolji. Slomljena od posla, grada i mokra od znoja. Savršen spoj osjećaja.
Zaboravih napomenut kako u našem gradu više skoro nema kafića gdje ne svira narodna. Ajd još prije jedan sat. Ali poslije jedan sat imaš za birati hoćeš ići u tehno dio Galerije(za koju već mjesecima pričaju da će postati kineski restoran) ili u narodni dio gdje su glavne zvijedne večeri Marijan i Božo ili neki drugi likovi ili u Mambo gdje također sviraju glavni remiksevi folk hitova. Uh, zaboravih i šokački disko, tamo eto možeš plesati u kolu i vikati ijujuuuu. To sam jedne subote radila, i više nikadbangsmijeh
Ništa, slijedeću subotu idem u svatove. Čagat naravno.
Valda neće biti novih sramota i komedija ali poznavajući sebe čisto sumljam da neće.

Ć



Post je objavljen 07.09.2008. u 22:58 sati.