Hejjo moji hpff-ovci!!!
Dakle, obećani post je došo vamo...Obećano-ispunjeno!
Nije niš spešl kako ja volim, al ok...
Na najzanimljivijem dijelu sam stala, namjerno...xD
I da, molila bih vas da me, samo zamislite da sam u odjeći, a ne u kupaćem...
Nell mi je ukazala na taj bug...=)
Dakle, plz nemojte mislit da sam tamo neka striptizeta koja grli Dumbya i Siriusa, okej?
hvala....xD
a sada ugodno čitanje...
btw., zastala sam na ono dijelu kada me je Dumby upitao da trebam bit među Smrtonošama. Čitajte dalje...=)
-Recimo da pristanem-tu sam odmah u glasu naglasila apsolutno nemoguće, pa sam odlučno nastavila- Tko bi još bio Smrtonoša?-upitala sam, znajući da me Dumbledore nikad ne bi izlagao opasnosti…ne samu. Tu sam se zagrizla za usnu. On je odgađao taj odgovor, pa je ipak nastavio.
-Gđica Lus i Grey-rekao je tromim glasom, te sam se ja okrenula po prostoriji da pogledam gdje su one. Iza hrpice ljudi, koji su se pomakli kako bi prošle dvije prilike, ugledala sam ih. Nikad ih ni ne bih prepoznala. Lus je u ovih nekoliko dana koliko je nisam vidjela, vidno smršavila, a ispod očiju su joj modrim, plavim crtama, ocrtavali golemi podočnjaci, rezultati mnogih neispavanih noći. Nell…pa, ona se popravila, ali vidno bolje. Porasla je za par centimetara, kosa joj je postala zbilja jako svijetlo plava…gotovo nalik na moju…, ali nitko ne može nadmašiti moju boju kose…bila je gotovo bijela. Nelline oči bile su još modrije nego inače, i zacaklile su se kada me je ugledala…za razliku od Lusinih, koje su bile crvene od, vjerojatno mnogo neispavanih noći. Pitala sam se, koji je razlog zašto joj se to dogodilo… Možda odluka koja će morati poništiti sve ono što je obećala svom ocu, ili sama pomisao da će postati Smrtonoša? Nisam znala. Nell se široko osmjehnula, te mi je uputila onaj pogled, čujemo se kasnije. Lus se slabašno osmjehnula, te mi je sramežljivo mahnula. Objema sam uputila najljepši osmjeh koji sam mogla napraviti, ali bojala sam se da je ipak ispao kao neka grimasa… Okrenula sam im leđa, kako bih smislila još jedno pitanje. Nell je ovdje…pa gdje je…? Napravila sam facu prema Dumbledoreu.
-A Starz? I on je jedan koji bi mogao biti špijun-rekla sam, gotovo bezobrazno. Dumbledore se samo nasmijao, očito mišljeći da je to veoma smiješno pitanje.
-Gospodin Skrable je, odmah odbio tu ponudu. Lucius bi odmah znao da je to namještaljka.-rekao je te mi pogledao moje plave oči. Dobro je, znači, još uvijek mogu odustati.
-A, kao, neće im biti čudno da JA želim biti smrtonoša?-upitala sam zajedljivo. On se ponovno nasmijao, što je izgleda vrlo često radio.
-Začudili biste se, ali oni se začudo, tome nadaju-rekao je. Opet sam malo razmislila. Ha-ha…pomislila sam pesimistično. Tko bi se nadao da Malfoyev izrod bude među Smrtonošama? Ja ću vam odgovorit…nitko. Nitko nikad mene ne bi htio nigdje među nečim toliko bitnim…Dumby me vjerojatno vuče za nos, samo kako bih lakše pristala na to.
-A Gia i Izzie?-upitala sam škiljeći na jedno oko. On se okrenuo na peti. Izgledao je poput neke visoke balerine, te sam se na samu tu pomisao, nasmijala sama sebi u bradu.
-Njih nismo ni pitali. Gospođica Snape dobrovoljno želi biti Smrtonoša. Da, da…i ja sam se začudio.-prekinuo me je čim sam htjela nešto komentirati na tu rečenicu. Odlučila sam šutiti preko svoje volje i poslušati što mi ima za reći.
-Dakako, na to ju je prisilio njezin ujak. A Gđica Izzie je također odabrala tu stranu.-rekao je, pomalo se mršteći. Ja sam malo promislila. Čudno. One su mi sve ove godine bile osobe od povjerenja, osobe od prijateljstva…one su znale gotovo sve moje tajne…a sada ću se morati boriti protiv njih. Morat ću? Ništa se ne mora zapravo…ništa osim umrijeti…ponovno sam se zagrizla za usnu, na samu tu pomisao…samo ovaj put sam usnicu zagrizla toliko da mi se gotovo zakrvarila.
-I neće vam biti špijuni?-upitala sam.
-Jok-rekao je Dumbledore. Nešto me nagnulo da se nasmijem na tu riječ. Tada sam ponovno razmislila. Snape…zašto mi je to toliko poznato?
-a…a Derek?-upitala sam. Dumbledore je promijenio izraz lica. Vidno ga je promjenio. Više se nije smiješio kao prije, niti je imao bore na licu od svojeg poznatog osmjeha. Znala sam…bilo je jako loše…jako jako loše…
-Žao mi je, Derek više nije među nama-rekao je, te pogledao u pod. Začuđeno sam ga pogledala.
-Ja poznajem Dereka! On nikad, NIKAD ne bi prešao na stranu Smrtonoša! Možda su ga začarali Imperiusom, pa im se zato pridružio!-rekla sam odbijajući podržati takvu tvrdnju. Čak sam i napravila smiješnu gestu prekriživši ruke na prsima, i oholim pogledom pogledala Dumbya. On me ponovno pogledao, ali ovaj put pogledom žaljenja. Znala sam taj pogled. Veoma loše…
-Naravno da Derek nikad ne bi prešao na stranu Smrtonoša, u tome i jeste problem! Gđice Malfoy, molim vas, nemoj te izgubiti razum nakon što vam ovo kažem-rekao je molićavo.
Podigla sam obrve. Ovome se nisam nadala. Preko svoje volje sam klimnula, iako sam znala da ću zbog toga požaliti. Bilo je više nego loše…grozno…ali mislila sam da sam spremna. Napokon, što može biti gore od «biti i postati Smrtonoša»?
-On se odupro svom ocu, koji ga je želio među Smrtonošama. To je veoma hrabar čin, moram priznati. Ali, Severus ga je…ga je…Nessa, ubio ga je Avadom!-rekao je Dumbledore. Ispred mene je cijeli svijet nestao. Nestao je preslaba riječ. Svijet koji nikad ne bi postojao bez njega je nestao. Krv mi se zaledila. Bila sam, vjerojatno blijeda kao krpa. Mogla sam osjetiti svaki dah u prostoriji, svaki uzdah. Mogla sam vidjeti sve što su ostali pomislili. «ova djevojka je luda». Mogla sam zamisliti kako ONI to doživljavaju. Mogla sam zamisliti što oni misle…ali nisam mogla ni SAMA misliti. Sve mi se zavrtjelo u glavi. Dala bih sve na svijetu da je sudbina uzela mene, a ne njega. Samo ne njega, pomislila sam. Ali zašto plakati? Sve je ionako gotovo…nema povratka…što je najgora stvar. Zašto? Ponovila sam si to pitanje milijun puta u glavi. Nije mi na pamet pala nijedna ideja. Sve oko mene se zavrtilo. Pala sam na koljena, bez obzira koliko je to boljelo, ja to nisam osjetila. U glavi mi se pojavila ta pomisao. Dereka kako odbija biti među Smrtonošama…Snapeovo razočarenje…Snape vadi štapić i gađa Dereka Avadom… Kako je mogao? Svome vlastitom sinu? Ne, ne! Ja u to još uvijek ne vjerujem!
-Gđice Malfoy!-rekao je Dumbledor, koji me je rukama uhvatio oko struka, te me podigao i polegao na kauč.
-Ne diše!-rekao je Dumbledore. Uzeo je svoj štapić, te je izveo nečujnu čaroliju, od koje mi je bilo puno bolje. Pogledala sam ga. U glavi mi se vrtjelo i vidjela sam umjesto jednog, tri Dumbledorea.
-De…Derek…on…on je mrtav?-upitala sam mucajući ga. On je samo nijemo klimnuo glavom. Briznula sam u plač. Vrlo rijetko sam zbilja plakala. On mi je svojim rukama tapkao po leđima…
-No no… nije sve tako sivo…-kada imaš sa nekim otić na pivo, nastavila sam stih. Zbilja ne znam što mi je bilo da mi je takva misao prošla u glavi. Naljutila sam se sama na sebe.
-Ima još.-rekao je Dumbledore. Ja sam ga pogledala. Zar ima još?! Zar je još netko poginuo samo zbog tih glupih Smrtonoša?
-Moramo vas zaštititi jer ste…jer ste nam vrlo važni!-tajanstveno je rekao Dumbledore.
-Nisam ja nikome važna…ja nemam više razloga za život…-zajecala sam. On me prodro svojim plavim očima. I ovo je loše…veoma loše…
-Nadia, molim vas da nakon ovoga što ću vam reći, da mi vjerujete, i da nećete izgubiti razum…-rekao je. Nije mi promaklo to da me nazvao Nadia.... Nitko me u životu tako nije nazvao...Čudno sam ga pogledala, ali ipak klimnula. Ovo je zbilja zbilja loše…
-Ovo vam nisam smio reći ranije, ali mislim da je vrijeme…vi ste........
****
Weiiiiiiiiiii baš je napeto...zar ne?
Naravno da jeste...
hih
Vidi mene sa tim "hih"...sigurno mislite da sam pijana...xD
ajde, uskoro će i novi post....
ovaj put niš ne obečajem, jer imam puno posla u školi...
I da, hvala vam svima koji ste mi čestitali na rođendanu...zbilja sam hepi zbog toga...
Hvala još jednom
Sve vas ljubi i grli
Vaša (iako niš spešl) Special!
Post je objavljen 07.09.2008. u 20:52 sati.