Nakon vatrenog krštenja u utorak razuman čovjek bi rekao da ga ništa više ne može iznenaditi. Jasno je da je u krivo do neba i nazad. Kako to inače biva. No, ovoga puta u pozitivnog smislu vjerovali ili ne.
U drugoj školi me dočekao učiteljski raj. Nisam vjerovao da tako što na ovome svijetu još uvijek postoji. Mislih kako je to samo još jedna od iluzija iz metodičkih i pedagoških knjiga o djeci punoj volje i kulture. Ajde da i ja jednom ne budem u pravu! =) Dva dana koja tamo radim se osjećam baš onako kako bi se svaki učitelj trebao osjećati - kao uvažena osoba koja će nešto lijepo i važno nekoga naučiti.
Oni čekaju učitelja u učionici na svojim mjestima, ustaju se, u glas pozdravljaju, oprema je na otvorenom i nije zaključana lokotima u ormare (!!); svi su mirni dok ja upisujem sat. Znanstvena fantastika. Niti jednog bezobraznog koji će mi nešto neumjesno dobaciti. U cijeloj školi. Potpuno drugi mentalitet. Samo mi je žao što nemam baš sve što mi treba i nisam s njima češće jer oni mogu jako puno a i traže puno. Mojoj sreći ne bi bilo kraja da sam tamo stalno. No, kako bi se reklo - život bi nam bio predosadan kada bi sve bilo kako želimo. Još su me i na sladoled htjeli voditi poslije... Predobro.
Sutra počinje novi tjedan gdje ćemo malo drugačije započeti i dalje imati u mislima ta dva dana dok mi netko na hodniku ili u učionici dobacuje neke nebuloze.
Post je objavljen 07.09.2008. u 08:42 sati.