Marketing
In the deep blue..
Današnji osmijeh vrtoglavo sam promiješala
u lokvi mojih jučerašnjih suza,
prethodno pripremljenog za upotrebu, no.. iznenadno i nevoljko izmiješanog sa slanima njima.
Pokušah ju preskočiti nevinim i veselim poskokom malene djevojčice,
no, međutim, upadoh usred, te slane nakupine loših osjećaja.
Fascinantno otkriće me obuzelo,
dok sam slabašno mahala rukama,
pokušavajući doći do obale, te tamo neke sigurnosti,
otkriće o nevjerojatnoj samoći male mene u neistraženim oceanima,
saznanje da uvijek i u svemu si prepušten sebi.
Iskreno, gadi mi se okus, koji imam u ustima
taj slani okus, jer, ipak, lokva je navjerojatne dubine i suze naviru višlje i višlje,
čineći da grcam u njima,
a ja sam samo jedna malena neznatna persona,
koja pokušava zadržati dah dovoljno dugo kako bi zaronila,
i izvukla osmijehe (koje rijetko susrećem, a i koristim u zadnje vrijeme)
poput potonulog broda na dnu, ili mafijaša s kamenom oko gležnja
(moji osmijehi su pomalo neobični i imaju kamenje oko gležnjeva).
No, uporno se vraćam na površinu, po zrak.
Pih, slabić.
A wannabe mermaid.
Post je objavljen 06.09.2008. u 20:11 sati.