Marketing
Vrijeme za odlazak
Ogrljena mirisima jutra sjedim i osluškujem valove tišine
kako se obijaju o moje srce i natrag.
Mislim na tebe, na nas i osjećam kako titraji bivaju sve slabiji i slabiji.
Srce tuče uobičajenom brzinom, ni jako, ni slabo, baš taman.
Gledam u more, u daljinu, u dubinu i pitam se
gdje smo se mi izgubili?
Gdje su jutra puna osmijeha i želje pune snova?
Ne želim natrag, ne želim čak ni drugu šansu.
Želim sjediti uz more, osluškivati njegovu jačinu
te poneki put odlebdjeti u mirise i posjetiti koju sirenu života.
Možda jednom nastavim osjećati i živjeti život.
Zasad ću samo sjediti, slušati i učiti.
Jer svaki korak me straši, svaki korak me vuče ka dnu proljetnih miomirisa
i pokazuje kako nema više mjesta za mene, mjesta za moje riječi.
Stoga ću samo sjesti na obalu i promatrati more.
Sve dok ne dođe trenutak da odskočim unutra i ne vratim se
gušeći se sama u svojoj auri nesreće.
Spuštena jedrom nade, plovim ka boljim vremenima,
ali bojim se da kraj u kojem sam se trebala usidriti stoji
tisućama milja daleko od mene
i osmjehuje se ironičnim osmijehom podrugljivosti
čiji se tutanj još uvijek čuje u titrajima uvenuloga mi starog srca.
Ponekad jednostavno dođe vrijeme kad je trud suvišan i potrebno je samo zašutjeti i pokriti se siluetom srama. Ja sam svoj trenutak upravo osjetila.
Dragi moji sve vas lijepo pozdravljam i ostavljam ovo moje djelo i sliku koja me gotovo rasplakala. Čuvajte se.
Barbara.
UPDATE: Možda me nećete vidjeti ni čuti neko vrijeme, nadam se da vam to neće biti preveliki gubitak :)). Želim vam svima, svu, svu sreću u životu i mnogo ljubavi da vas prati. Pamtite me po nekim stvarima i čuvajte se. Hvala svima što su upotpunili moj život svojim postojanjem. Pozdravljam vas sa osmijehom i upućujem veliki zagrljaj svima. Hvala od srca.
Barbara.
Post je objavljen 06.09.2008. u 19:25 sati.