Marketing
Oda vlaku
Ekonomija i FER su jedini faksevi koji su odlučili skratiti praznike i tako službeno rintanje počinje 8.09 ove godine. Osjećam navalu depresije.
Moj obujam tjednih migracija se povećao. Sad ću morati uskladiti vrijeme između faksa, dečka i roditelja i još će mi k tome putovanje do faksa oduzimati 2 sata dnevno.
Dan ima 24 sati. Ja trebam dvostruko više….
Ali vratimo se na putovanje. Kad putujete vlakom morate se naviknuti na onaj miris ustajalog zraka i neopranih tapeciranih sjedala na kojima se već godinama (ako ne i desetljećima) sakuplja i suši znoj, prolivena pića, mrlje od hrane… Isto tako se može reći i za zavjese (ako ih ima). Kad ih odlučite navući preko prozora morate se pripremiti na ogromnu navalu prašine.
Zatim slijede ljudi. Ako imate nesreću vraćati se kući onim radničkim vlakovima kojima ljudi putuju s posla, naiđete na bauštelce s mirisom gemišta kojeg su popili prije sjedanja na vlak, kumice s placa koje tegle torbe, a tu i tamo naiđete na tajnice, prodavačice, komercijalistice sa mirisom blagog parfema, u vestama i sa novinama u rukama koji žure doma kuhati ručak. Te su mi najdraže jer je s njima najnezahtjevnije putovati i mogu se posvetiti čitanju novina ili udžbenika.
No, nažalost, nije uvijek tako. Obično naiđem na ljude koji imaju očajničku želju razgovarati o bilo čemu. Ili pak naiđem na sredovječne muškarce koji mi se upucavaju. Jedan od njih je stanoviti vozač ''Miljenko'' (ime izmišljeno jer sam zaboravila pravo) koji svaki puta u vlaku (već godinu dana) redovito izvadi prastaru bilježnicu sa engleskim riječima (vjerojatno prepisano iz dječjeg slikovnog rječnika) i pohvali se kako uči engleski makar je već 6 mjeseci koliko ga viđam u vlaku uvijek na drugoj stranici. Bilo je tu i muškaraca koji su htjeli razgovarati o temama za koje bi trebalo naznačiti da nisu za mlađe od 18 godina. Jednom sam naišla na dobrodušnog pijanca koji mi je stalno htio ljubiti ruke. Zatim žena iz Hercegovine u posjetu rođacima koja mi je ispričala cijelu obiteljsku povijest. Možda bih trebala spomenuti i muškarca kojeg sam srela samo jednom, pričala s njim i danima poslije sam bila uvjerena kao da sam nešto propustila, kao da nije smio otići. Ah, to samo ljubavni filmovi govore iz mene. :-)
Uglavnom, koliko god se ja zadubila u neko štivo i stavila mp3 player u uši, ipak sam ljudski magnet. Jedini puta kada mi to nimalo ne smeta jest kada mi priđu djeca. S njima sam odmah na ''ti''.
Neću ni spominjati gotovo redovito kašnjenje vlakova nakon kojeg slijedi sat vremena živciranja i brige hoću li stići na predavanje i hoće li mi tramvaj odmah doći.
Doista, HŽ-u nije lako. Toliko gnjevnih ''mušterija'' nemaju ni javni wc-i.
Sve u svemu, još jedna sezona Pustolovina na vlaku počinje. Izvještaji tek slijede…
.
Post je objavljen 03.09.2008. u 19:22 sati.