Marketing
¤...nema wiše postewa na owome blogu..¤
..wOLIm TeBe
i OsMijEh TwOj
wIšE nEgo žIwOT SwOj..
šTo Te wOLim
nISAM kriWA
wOLJET Ću Te
Dok SaM žiWA !!!
..¤..samo ti i ja..¤..
Istina, možda se malo kasno sjetih napisati neš o ljetnim "ludorijama", al' kaj me briga... 'oš, neš' ne moraš... xD
..uglawnom, da skratim kenjažu od uwoda, jer wjerujem da was ga pola i ne čita..neda mi se prepričawati događaje jer ih je bilo bezbroj i jer su predetaljni i jer su ...ma prešašawi...xD....u nastawku posta sam powezala swe osjećaje i događaje praznika s teorijom žiwota......aj pročitajte ..to mi je jedan od najdražih sastawaka...zato i nisam tak dugo pisala..pripremala sam nešto..moglo bi se reči ¤ ORIGINALNO¤..pa....
..žiwot je predstawa... događaji, ma koliko stwarno izgledali, samo su kulise koje se izmjenjuju dok glumci lutaju po pozornici.. tijekom godina daske se izližu, kulise izblijede, odjeća se iznosi, ali u zraku ostaju dožiwljaji, emocije te iskustvo.. žiwmo li zaista ovaj žiwot?
..kroz žiwot nam prođu čitawi wagoni ljudi, neki su nam bliski, neke baš i ne wolimo, a wećinu niti ne zapamtimo.. je li tu riječ o našem egoizmu ili nam se swi ne urežu istim intenzitetom u pamćenje te zaborawimo na njih? ..ponekad zbog utjecaja okoline prekinemo weze sa ljudima s kojima smo dijelili riječi, wrijeme te događaje i zbog prenatrpanosti swakodnewnim obawezama ne održawamo odnose koji su nas neko wrijeme zaokupljali... zar su ljudi toliko licemjerni da okriwljawaju sumornu swakodnewicu da se ne opuste i razmišljaju?...
..misao... ponekad mi je bolno razmišljati.. trudim se swim silama kako ne bih morala razmišljati o tome kako tratim owaj žiwot na isprazne i prozirne kulise.. dani mi prolaze, postajem swe starija, počinjem shwaćati da sam neke bitne prilike u žiwotu jednostawno prokockala iz čiste lijenosti i nemara.. u meni plamti tračak swjetlosti koji me stalno upozorawa da sam skrenula s puta, ali ja se ne mogu, ja se ne želim natjerati na prawi put.. osjećam tjeskobu da nešto propuštam, da mi žiwot nezaustawljivo klizi iz ruku, a ja ga sa dozom cinizma puštam da se nepowratno izgubi.. jesam li žiwa?...
....kao mala, sanjala sam žiwot, sanjala sam welik raznobojan swijet pun mogućnosti i izbora.. htjela sam okusiti žiwot punim plućima, željela sam se prepustiti silama sudbine te ostwariti swe, pa i one luckaste zamisli.. nisam razmišljala o preprekama niti o dangubljenju... widjela sam se kako putujem swijetom, pomažem ljudima, smijem se sa prijateljima, užiwam u swakom traku sunca sa woljenom osobom, trčim niz beskrajna polja mašte kao da nikada neću stati... ali zastala sam.. ne sjećam se trenutka koji je uzrokowao da sam prestala vjerovati, ali ga osjećam kao i sada..
..neka praznina neprekidno me prati u mislima..osjećam kako me izjeda, kako me boli.. što je wiše pokušavam popuniti, to je ona praznija.. nedostaje mi onaj dječji smijeh, ona čista radost i ljubaw... nedostaju mi plišnate igračke i trčanje po dworištu.. nedostaje mi mašta i čist um.. ..ne želim prihwatiti teret odraslog žiwota koji mi je stworilo društvo i obitelj...
..oduprijet ću se siwilu, zakoračit ću u swaki nowi dan sa entuzijazmom i optimizmom jer mi ništa drugo ne preostaje... oko mene će se i dalje mijenjati ljudi, trenutci, događaji, ali to neće biti bezazleno jer će se postepeno graditi iskustvo
koje će me woditi kroz daljnji žiwot.. odlučila sam.. danas prestajem promatrati žiwot, počinjem ga iznowa žiwjeti..
..ewo počela i škola..to mi je idealna nowa prilika da poprawim i nadoknadim propušteno..
..tnx swima koji su uz mene, koji su mi potpora, koji me wole i uče
Post je objavljen 01.09.2008. u 19:59 sati.